Uzalud tražiš staze zaborava,
otišle su u ambis
nedosanjanih snova,
izgubile se u bespuću
uzaludnih nadanja
bez kreativne energije
ostale su neprohodne.
Možda ih ipak pronađeš
u riznici misaonog toka
kad te snovi podsjete
na neispunjene želje,
kad osvijestiš da je stvarnost iluzorna
i da tvoju kreativnost određuje
samo tvoja svjesna misao.
Staze snenih zaborava
rasplinule su se u magli
misaonog toka nesvjesnosti,
dok svjesnost lijeno spava
u moždanim vijugama
na lopoču iz kojeg nektarom
voda sladi svoje nepce,
a duša bez nektara ostaje.
Svjesnost samo nijemo svjedoči
o svim prohodnim stazama
koje pamćenje povezuje,
a ljudska duša ga slijedi
u tijelima što se rađaju
u beskrajnom ritmu postojanja.
Zaborav i pamćenje
igraju svoj zanosni ples
u neprekidnim izborima
htijenja duše i tijela
koji veličanstveno biraju
nadolazeća iskustva
čeznući za sretnim
ostvarenjima duše.