Oprosti što sam te voljela
Oprosti što sam ti život dala
Oprosti , ali nisam znala...
Mnoga proljeća,jeseni,ljeta i zime
Dane i noći ,zvala sam ti ime
Ne znajući da se polako ubijam time....
Ljubeći te tako, prolazile su godine
Voljeći te tako, uništavala sam se
Nisi znao cijeniti,voljeti,poštivati me...
Sad vraćam prošlost i vrtim film unazad
Tražim gdje sam pogriješila,kako i kad
I ne pronalazim odgovor,kad?Kad?Kad?
Utrnula mi je svjesnost,spoznaja
Pitanje me muči:Zašto nisam znala?
Kako nisam primjetila,nisam shvatila?
Mrtve su naše godine,naše postojanje
Virovi sudbine progutali su sve
Nema natrag...Nema...Ne...
Prošlost grize i ugrizi bole
Nestala je ona duša,one oči što te vole
Ostala sam prazna,ruke više ne mole...
U sutonu uz obalu nadam se nečem novom
Zvjezdano nebo me prati,stopu za stopom
Ne..Ne vraćam se više.Ovo je zbogom!
Da li je lakše umrit nego reć oprosti?
Snaga riječi....
Evo još jedna...Najbolja...
Post je objavljen 25.01.2018. u 20:31 sati.