berem gljive
usred šume
kad odjednom
kraj izvora
gdjeno tihi
grgolj stoji
vidim leži
mlada moma
u ruci joj
moja knjiga
čita „Erotsku“
i sva jeca od strasti
ja joj nazvah
dobro jutro
kako si mi
mlada momo?
ona se prene iz sanjarenja
pogleda me i zaječa
joj svene dragi slomila sam nogu
i da nisi naišao bila bih umrla
s tvojom pjesmom na dojkama
vidim laže
nije joj ništa
al nisam ni ja od jučer
te se sagnem
te zavirim
a butina
se se se se
zabjelasa
zatalasa
i cijela se
zelen-šuma
ozrcali na njenoj mekoj koži
gdje te boli
lijepa momo?
pitam tiho
lijepu momu
pa je pipam
kobajagi
odozdola
prema gore
je l' tu?
je l' tu?
je l' tu?
ona kaže
gledeć mene
malo više
gore svene
tuuuu? pipam i prelazim na prozu
još malo gore veli još malo
ja od toga oslijepim totalno
al se na vrijeme sjetim
kako se orijentirati u šumi
mahovina je uvijek na stablu
prema sjeveru
i stvarno
zatim napravim udlagu
od dva formalno kruta stiha
imobiliziram joj prepone
pomognem da ustane
dam joj štaku od vrbove grane
i kažem:
hajde pođi
mlada momo
da vidimo
kako hodaš
ona stavi štaku pod pazuho
osloni se na nju i reče
malo ti je pretvrda ta štaka svene
omotaj ju nečim mekim molim te
meni neugodno
blizu je to sise
ne blizu već preblizu
ali što ću
zažmirim
omotam štaku s dvije-tri meke metafore
sad je dobro kaže ona
podupre se
prošepesa amo-tamo
poljubi me i onda lijepo odbaci moju pjesmu
otrči potpuno zdrava ko srna smijući se grleno
te nestane u grmlju
a što meni
budali
ostade?
meni osta da pišem
nenadjebivu eroto narativnu poeziju
i parafraziram vice-prvaka svijeta među profetama:
zaista
zaista vam kažem
tolike budale ni u izraela ne nađoh
Post je objavljen 24.01.2018. u 10:34 sati.