Ove godine na poslu nisam dobio niti jedan zidni kalendar, onaj pravi tromjesečni, koji omogućuje planiranje više tjedana unaprijed. U sličnoj situaciji bila je još jedna kolegica, pa smo u jednoj knjižari kupili kalendare. Kako na zaglavlju nisu imali nikakav tisak, odlučio sam svoj danas donijeti doma i svojeg mlađeg klinca, drugašića zamoliti da prazni bijeli dio ispuni nekim svojim crtežom. Imao je slobodu crtati bilo što, a on je odlučio nacrtati mene na biciklu kako dolazim u neki nepoznat grad. Prilično me dirnuo svojom gestom i izvedbom, pa dijelim s vama ovako virtualno. Sutra kalendar vraćam na posao, kao bi mi radni dani bili vedriji, svaki put kad na njega skrenem pogled.