nisam impresioniran.
jedno naslovom knjige.
kojeg i nisam baš pronašao u samoj knjizi.
prva rečenica:
"Upravo me u ovom trenutku traže ne bi li mi zavrnuli šiju; tamo je vani sasvim sigurno cijela četa luđaka naoružanih zlim namjerama, iglama i kozjim izmetom natopljenima sidom, koja me traži kao da sam izgubljena škrinja."
završetak:
"Konačno? Pitam se u sebi dok je slijedim sigurnim korakom do dnevne sobe. Konačno?... Kraj? Kao da krajevi postoje, bako!
A ako postoje, kao da imaju neke važnosti."
zanimljivi citati:
"Nepostojanje Boga još uvijek nije dokazano."
"Zašto nam nisi rekla kako ti je zapravo u braku? — Pretpostavljam da opterećujem Gador sa svojim pitanjima, no svejedno. — Zašto si čekala da odeš od kuće sve dok nisi otkrila tajni život toga nevažnoga Casanove? Samo zbog toga što je takav škrtac, imala si dovoljno motiva da odeš. Ekonomski si bila podjarmljena; to je najgori jaram pod koji se može staviti jedna žena danas, sutra ili prekjučer, ako mi dopuštaš da ti kažem; najveća glupost koju žena može napraviti jest ovisiti istodobno o tri individue: o frajeru i njegova dva jaja da ženi napune novčanik. To je nečuveno u današnje vrijeme, Gador; treba biti glup."
"Čini mi se da mogu biti poprilično sigurna da nijedna osoba ili institucija ne potražuje to kamenje kao ukradeno, koje je legalno ili polulegalno prikupljano tijekom mnogo godina i da mi sada nitko ne može pobiti da je zakonita vlasnica moja baka, ova ugodna starica koja sjedi do mene u svojoj morski plavoj haljini i sa svojim naočalama od smeđega kornjačina oklopa, te blago, uz simpatičan osmijeh promatra otmjene detalje ureda zaposlenika Cartiera, onoga istoga koji uzalud uzvraća mojoj baki osmijeh; a kažem uzalud, zato što ni jednoj od nas taj osmijeh ne izgleda kao pravi, želim reći nije iste kvalitete kao naš."
Post je objavljen 21.01.2018. u 19:09 sati.