Dok spavaš pod mojim plahtama, ja bih te samo gledala. Zatvorene oči, kao kad me ljubiš, iste trepavice koje me po obrazima dotiču dok se spuštaš tamo gdje se već spuštaš..
Kuhinja je moja sada poput bojišnice, pitam se da li ćeš sve izvaditi iz ladica, ormara i polica, mrštim se, volim kad je sve na svom mjestu, a onda me sve na svom mjestu užasno kasnije nervira.
Najopuštenija sam u svojoj postelji, dok sjene plešu na plafonu. dok grlim kožu, kosti i meso (čovjeka) dok dišem miris od kojeg živi sve ono u meni što je budno.
Kažem si da sam tako navikla, ja sam kao drvo što je pustilo svoje grane na jednu stranu, teško me je ispravljati, umjesto prve jutarnje (podne je) kave, gickam prženice, sir, krastavčice, i masline, smijem se zbog te grane i hrane i tako znam da volim te.
Post je objavljen 21.01.2018. u 13:56 sati.