Marketing
KAD PIŠEM POEZIJU
slika: digital art
Kad pišem pjesmu voljenom biću koje diše i spava uz mene, to je kao da razgovaram s anđelima, višim sferama, sa Božjim glasom, jer ljubav koju dijelimo s onim najdražim, s onim sa kojim dijelimo i zlo i dobro, je ista onoj ljubavi koju dijeli Duša sa svojim Stvoriteljem.
To povjerenje koje nastaje između dvoje ljudi nije samo ljubavna igra, ljubavni osjećaj, to je ono nešto više kad obje duše shvate, da su predodređene jedna drugoj, bez obzira na vrijeme kad su se srele, jesu li se srele u mlađim godištima ili u srednjoj dobi, to uopće nije bitno... bitna je ona esencija i ono povjerenje koje te dvije duše osjećaju jedna prema drugoj i zato moje pjesme nisu čisto ljubavne, u njima se uvijek zahvaljujem Stvoritelju što mi je poslao ovu dušu koja tako tiho i mirno diše uz mene svaku noć.
Čini mi se,
da ću opet odletjeti
putem viših sfera
gdje se osjeća moć pera
i gdje anđeli tkaju
naljepši niz od bisernog cvijeća
pa želim da svakog takne
baš takva sreća.
stihovi su iz moje pjesme "Plavokišno jutro", "Sjena duše", 2011.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
napisano: 15.03.2011. 10:39h | tekst je iz moje 13. neobljavljene zbirke poezije
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/plavokisno-jutro
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
Post je objavljen 21.01.2018. u 20:49 sati.