Obergefreiter Bruno Sutkus – (lit. Bronius Sutkus) 68. pješačka divizija
Bruno Sutkus (Litvanski Bronius Sutkus) rođen je u Tannenwaldu 14. svibnja 1924. u mješanom braku Njemice i Litvanca. Kako mu je otac bio stranac, on nije mogao automatski dobiti njemačko državljanstvo, a poradi posla njegovog oca Sutkus je djetinjstvo proveo u predgrađu Königsberga (Kalinjingrad).
Tako je Sutkus ostao pruski Litvanac sve do 1941. kada je postao naturalizirani Nijemac. Od 1938. Sutkus je član njemačke (Hitlerove) mladeži gdje je i stekao čin Scharführera (sukladno tada važećim SA činovima to bi odgovaralo po tablici dočasničkih OR činova skupini OR – 4, a to je skupnik u OSRH).
Kako je pokazivao izuzetnu nadarenost za ciljanje odobrena mu je malokalibarska puška koju je mogao nositi i doma poradi vježbanja gađanja. Do kolovoza 1943. Sutkus je završio obuku za snajperista i stekao čin obergefreiter (OR – 3, odgovara činu razvodnika OSRH). Dodijeljen je njemačkoj 68. pješačkoj diviziji i do kraja rata upisao je 209 službenih pogodaka.
Tijekom siječnja 1945. nakon oporavka od ranjavanja, premješten je za instruktora u školu za snajperiste. Nakon rata priključio se litvanskom pokretu otpora protiv Sovjetskog Saveza. Tako je uspijevao s krivotvorenim osobnim dokumentima zametati trag, ali ne zadugo. Sovjetska tajna služba (KGB) uspjela ga je locirati 1949. te je uhićen i mučen kako bi priznao ratne zločine tijekom rata.
Osuđen je na težak rad u ruskim šumama tajge i rudnicima Shereenkova sve do 1971. kada je amnestiran na zahtjev zapadnonjemačkog kancelara Konrada Adenauera. Tada je dobio dopuštenje preseljenja sa ženom i sinom u Vilnius, ali pod uvjetom da prihvati sovjetsko državljanstvo.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. posjetio je Njemačku i podnio zahtjev za njemačko državljanstvo i putovnicu što je i dobio 1994. Tada se 1997. preselio u Njemačku. Nadnevka 20. siječnja 1998. podnio je zahtjev za 'Integracijsku pomoć' koji mu je i odobren, a time su mu i priznata sva njemačka odlikovanja.
Ovo 'pomilovanje' su dobivali svi njemački vojnici koji su služili u postrojbama Wermachta, a nisu osuđeni za ratni zločin ili bili pripadnici SS postrojbi. Time su Nijemci napokon odali priznanje tim integriranim vojnicima koji su se borili za Njemačku, riskirali svoje živote i zbog toga odsluživali dugogodišnje robije u bespućima Sibira.
Bruno Sutkus napisao je svoje memoare i Priručnik za snajpersku kamuflažu te ga je i Litvanska Vojna akademija pozvala kako bi održao predavanje litvanskim kadetima. Umro je 29. kolovoza 2003.
Post je objavljen 21.01.2018. u 12:06 sati.