U one dane rododendron je učtivo stajao na sredini naše okrugle cvjetne leje a mi smo pravili jastuke od njegovih svježih latica. Drugi rododendroni su nas plašili svojim licima crvenim kao krv, kao da su tu u nepomirljivoj, nevjerovatnoj bujnostu, bez lišća i granja čuvali stražu nadvijeni sve u krug.
Ničega zelenog, sve crveno, fantastično, plameno crvenilo, čarobno bujno u kome smo i mi gorjeli. Čujno. A ti si govorio. Tiho...