otkako te nema
dogodi se
da oblak oblikuje tvoje lice
vrhunskom kopipejst tehnikom u lice anđela
ja dignem glavu
s nadom
a vjetar te iskarikira
rubnim sfumatom u vučicu
ja vrisnem
i izrešetam oblak rafalom
on postane ruža za zalijevanje
pa iz njega kiši prljava voda na vjetrobrane automobila
na kojima brisači iscrtaju grubu liniju tvojih obrva
pričam gluposti
može me smiriti samo škripa vrata
u kući u kojoj se tvoj glas sonorno inkrustirao
u zahrđaloj šarki
u njoj prespavaš
a ja se molim
da te dobri oblici bešćutno prognaju na elbu
prije nego te ujutro opet vidim u svemu prije svega
Post je objavljen 20.01.2018. u 09:15 sati.