Pregled posta

50 LJUDI otkriva Hrvatsku

Zašto volim čitati intervjue? Zato što mislim da je svaki čovjek jedinstven u načinu razmišljanja i djelovanja i kao takav ima puno toga za reći. Intervjue obično daju ljudi koji su kreativni, svestrani i dobri u poslu kojim se bave. To su najčešće umjetnici, glumci, redatelji, pisci, glazbenici, sportaši, svećenici, liječnici i mnogi drugi. Daju ih i političari, ali ih ne čitam zato što taktiziraju i obično ono bitno prešućuju, pa morate biti detektiv i čitati između redaka ako želite nešto saznati. U intervjuima ljudi obično o sebi kažu puno više nego što se to na prvu čini. Skloni su otvoriti se i prenijeti čitatelju svoja znanja i iskustva koja znaju biti vrlo dojmljiva.

Kad sam u gradskoj knjižnici uzeo u ruke knjigu „50 Ljudi otkriva Hrvatsku“ Dobroslava Silobrčića znao sam da me očekuje iznimno čitateljsko iskustvo. Kao uvod prije nekoliko tjedana pročitao sam intervju koji je sam autor dao povodom izlaska knjige novinarki Mirjani Dugandžiji koja ga je naslijedila u Jutranjem listu gdje su intervjui sadržani u knjizi izvorno objavljeni. To je prava mala poslastica za ljubitelje takve novinske forme. Silobrčić tako odgovara na pitanja novinarke, ali istovremeno i pita, pa se živahni razgovor prepliće dok protagonisti mijenjaju uloge. Knjiga je vrlo opsežno djelo na šesto sedamdeset stranica u kojem autor u maniri iskusnog, dobro pripremljenog novinara od poznatih osoba iz javnog života dobiva odgovore na vrlo zanimljiva, ponekad intrigantna, životna pitanja. To je pedeset probranih i svaki od njih ima za reći puno toga posebnog i originalnog, ponekad i životno važnog.

Razmišljajući kako ovu knjigu predstaviti malobrojnim, ali vjernim čitateljima svojeg tematski i izražajno šarenog bloga odlučio sam prigodno ispisati intervju. Postavljam tako u nastavku sam sebi po jedno pitanje o svakom pročitanom intervjuu i odgovaram na njega. Nadam se da ću na taj način zanteresiranima približiti knjigu i njezine nadasve zanimljive protagoniste i prenijeti ukratko svoje viđenje pročitanog. Ispala je na kraju poprilična plahta teksta možda preduga za blog, ali mislim da vrijedi probiti se kroz te retke, ne zbog mene, nego upiti dio osobnih i životnih mudrosti i iskustava koje zanimljivi sugovornici nude. Za one koji žele više preporučam naravno samu knjigu.



Što je dojmljivo iz intervjua Josipa Vanište?

O Vaništi ne znam puno, pa mi je ovim intervjuom približio svoj rad i javno djelovanje. Najdojmljivija mi je njegova priča o prijateljstvu s Krležom kojeg je u mladosti posjećivao, razgovarao s poznatim piscem, bilježio te razgovore i prenio ih kasnije u knjizi koju je napisao.

Što ima zanimljivog za reći Pero Kvrgić?

Poznati glumac je skroman, tih, nenametljiv, ali iz njega zrači osobnost i ustrajnost. Fascinantan je podatak da njegova legendarna predstava „Stilske vježbe“ igra već pedeset godina s nepromijenjenom glumačkom postavom i po tome je fenomen u svjetskim okvirima.

Kako si se osjećao čitajući intervju s Josipom Paladinom?

Uh! Prolazili su me sitni trnci i osjećao sam uzbuđenje. To je čovjek, koji je uz podršku svog tima i uz pomoć suvremenih instrumenta doslovno ušao u moju glavu, odstranio jednu nezgodnu tvorbu koja je krvarila i prijetila mojem zdravlju i životu. Iako je to njegov posao osjećam prema tom čovjeku ogromnu zahvalnost.

Kakav dojam ostavlja Igor Zidić?

Njegovi odgovori su pomalo šturi, odrješiti. Ostavlja dojam ozbiljnog, stručnog poznavatelja umjetnosti u Hrvatskoj. Iznenadio me podatak da ima šestoro djece iz četiri braka i da je napisao čak četrdesetak knjiga.

Kakav je Arsen Dedić u ulozi ispitanika?

Arsen je umjetnička i ljudska veličina. Njegove pjesme govore puno. Znam da nerado daje intervjue, pa je ovo kuriozitet koji vrijedi zapamtiti osobito sada kad više nije s nama. Vrlo je sjetan i poetičan kada govori o svojoj glazbi, obitelji, majci i rodnom gradu.

Koja je najupečatljivija slika iz riječi Juraja Kolarića?

Na pitanje: Kako ga je Bog pozvao k sebi? Kolarić priča anegdotu: Htio se vrtiti na ringišpilu. Tražio je od župnika dinar. Ovaj mu daje punu šaku za njega i prijatelje. U tom trenutku on poželi biti svećenik kad odraste kako bi drugima omogućio „vožnje na ringišpilu.“ Krasno!

Kako govori Boris Labar?

Za tog doktora hematologa očito stručnjaka priznajem nisam do sada čuo. To je razlog više da pročitam intervju s njim. Baš takvi redci znaju biti vrlo zanimljivi. Ostavlja dojam stručnog i predanog liječnika usmjerenog na dobrobit onih kojima je potrebno njegovo znanje i pomoć.

Kako rečenice projektira Branko Silađin?

Priznajem da je to još jedno ime za koje prvi put čujem. Zanimljiv je njegov odnos prema Zagrebu i viđenje grada iz pozicije arhitekta. Tvrdi da su donji i gornji grad jedna cjelina koju treba očuvati i smišljeno obnavljati.

Na koji način misli u odgovore oblikuje Marija Ujević?

Prva žena u ovoj knjizi, kiparica. Misli u odgovore transformira pažljivo smisleno i vrlo precizno ostavljajući tako čitatelju opipljive gotovo oble retke kao što predano izrađuje dojmljive skulpture poznatih umjetnika produžavajući tako sjećanje na te velikane i utirući sebi put među iste.

Možeš li prenijeti poruke koje u razgovoru šalje fra Bonaventura Duda?

To nije lako. On je veliki svećenik, propovjednik, teolog i njegove riječi imaju težinu osobito nakon što je napustio ovaj svijet. Njegova posvećenost Bogu, crkvi i ljudima je fascinantna i zrači iz svake izgovorene riječi.

Ja li Rade Šerbedžija u stanju novinski papir pretvoriti u pozornicu?

O da, itekako! On je svestran umjetnik i u stanju je i puno više. Njegov intervju je mali isječak iz igrokaza života u kojem se dotiče rata, politike i drugih teških tema, ali se uporno vraća glumi, kazalištu, filmu onome u čemu je nenadmašan.

Kako razmišlja Zlatko Bourek?

Za sebe kaže da je rodoljub i još dodaje da su Slavonci tvrdoglavi, ali vrijedni. U stanju je otpjevati stotine bećaraca, a zapravo je kipar, strip crtač i još puno toga. Do ovog intervjua nisam znao za tog čovjeka.

Koja je najzanimljivija priča Stipislava Jadrijevića?

Taj doktor je vrlo hrabar i spretan. U stanju je izdvojiti jetru iz tijela pacijenta, odstraniti iz nje tumore, izvaditi oštećenu, glavnu krvnu žilu, nadomjestiti ju zdravom, vratiti jetru na mjesto i dovesti organizam pacijenta u zdravo stanje, spasiti mu život. Fascinantno!

Kaj veli Drago Trumbetaš?

To je sugovornik koji je na sva pitanja odgovorio po domaći na kajkavskom. Vrlo zanimljiv i osebujan čovjek, samouki slikar koji je slikao gastarbajtersku svakodnevicu. Poznat je po opusu slika i pisma Van Goghu na kojeg i fizički sliči.

Zašto je Mani Gotovac tako intrigantna?

Zato što je energična, elokventna i uvjerena u ispravnost onoga što radi. Svojim odgovorima skreće pažnju na pomalo podređeni položaj žena u našem društvu. O kazalištu ima puno toga za reći, a valjalo bi zaviriti i u njene autobiografske romane o kojima zaneseno pripovijeda.

Kakve asocijacije ti izaziva spomen imena Relja Bašić?

Odmah mi padne na pamet Zagreb, onaj pravi građanski, kulturni, razvijeni. Legendarni glumac govori pomalo rezignirano, nostalgično, ponosno evocirajući uspomene iz prebogate karijere. Kazalište i film to je bio njegov život u doslovnom smislu.

Kako svijet oko sebe opisuje Viktor Žmegač?

Radi se o vrlom intelektualcu i Europljaninu u pravom smislu riječi. Efektno u svojim izjavama i knjigama približava germanistiku i klasičnu glazbu, dvije grane kojima se cijeli život bavi. Jedan je od vodećih mislilaca u Hrvatskoj i šire.

Čini li Ivan Đikić ovaj svijet boljim mjestom?

Definitivno da! Njegova istraživanja usmjerena su na shvaćanje mehanizama funkcioniranja složenog i fascinantnog ljudskog organizma, a rezultati koje u njima postiže mogu potencijalno produžiti i spasiti milijune života. On je zaista posebna osoba.

Jeli Silobrčić uspio izvući koji zanimljiv odgovor od Marije Kohn?

Itekako! Rečenice koje izgovara glumica obiluju zanimljivostima od podsjećanja na rodni Lopud i nezaboravni Dubrovnik do spomena plodne karijere u kazalištu i na filmu. Saznah tako, između ostalog, da je pročitala i snimila mnoštvo audio knjiga za slijepe i slabovidne osobe što je hvale vrijedan posao.

Na što u svojim odgovorima poziva Zvonko Kusić?

Predsjednik HAZU-a podsjeća na nužnost nacionalnog jedinstva. Po njemu to je jednini izlaz iz dugotrajne krize u kojoj se našlo cjelokupno naše društvo. Instituciju kojom predsjeda vidi kao korektiv i kao moralnu vertikalu koja će suptilno, a ne bombastično usmjeravati važne društvene aktere ka tom cilju.

Kako sebe vidi i opisuje Davor Štern?

Smatra se prvenstveno biznismenom. Ja bih još dodao i vrlo uspješnim sudeći prema njegovim riječima. Iza sebe ima bogatu i raznovrsnu karijeru koja se najviše ostvarila u svijetu naftnog biznisa koji dobrano diktira trendove u svjetskoj ekonomiji. Postavlja jednu zanimljivu tezu da je nafta zapravo obnovljivi izvor energije.

Kako razmišlja i na koji način djeluje Slavoj Žižek?

Slovenski filozof je britak, oštrouman, originalan. Ponekad se čini da je provokativan, ali to za jednog mislioca i nije loša osobina. U ovom intervjuu iznosi puno zanimljivih tvrdnji i potkrijepljuje ih primjerima kao što je ta da svijetom upravljaju tajni centri moći, a dio su javnih vlasti.

Polazi li za rukom Paulu Magelliju režirati zanimljive odgovore?

Taj talijanski, hrvatski, pa i svjetski redatelj režira odlično, pa su odgovori više nego zanimljivi. Nije vezan za jedno mjesto. Radi razne predstave na više mjesta s različitim glumcima i na više jezika. Za sebe kaže da nije ukorijenjen, pa tako i drugima savjetuje da uče strane jezike i cijeli svijet učine svojom pozornicom.

Da je živ što bi na spor oko morske granice rekao Vladimir Ibler?

Vjerujem da bi stručno i argumentirano izložio svoje mišljenje. Međunarodno pravo mora bilo je njegovo područje učenja i djelovanja. Iako je u vrijeme intervjua imao sto dvije godine, govori pametno, koncizno i živahno kao mladić. Ljudski duh je čudo!

Pristaje li Ivi Gregureviću nadimak Mrgud?

Čini mi se da da. Najšturiji intervju u cijeloj knjizi. Daje kratke odriješite odgovore bez spremnosti objasniti ih i više se otvoriti. Silobrčić nije siguran kad misli ozbiljno, a kad se šali, pa tako nje ni čitatelj. Ipak treba mu se priznati da je veliki glumac. Snimio je oko sto filmova i odigrao puno kazališnih uloga.

Uspijeva li čitateljsku pažnju zadobiti Ivan Kožarić?

Sam za sebe kaže da je manje govorni, a više vizualni tip. Kiparstvo i slikarstvo njegovi su mediji izražavanja. Umirovljeničke dane provodi gledajući televiziju između ostalog i zbog toga što je vizualni medij. Ne smeta mu kad netko sjedi na njegovoj skulpturi ili piše po njoj. Veseli ga ta interakcija.

Kakve poslovne poteze odnosno odgovore vuče Branko Roglić?

Ostavlja dojam uspješnog poslovnog čovjeka. Za sebe kaže da je sve stekao predanim radom. Vlasnik je osamnaest tvrtki širom europe koje uspješno posluju. Ljubitelj je umjetnosti, pa tako posjeduje veliku privatnu zbirku umjetnina. Precizan je, samouvjeren i odlučan dok odgovara na postavljena pitanja.

Još jedan filmaš, Rajko Grlić?

Da, ima ih u ovoj knjizi. Grlić je iskusan redatelj školovan u Pragu Režirao je puno zanimljivih filmova. Dobar je govornik, smiren, staložen. O filmu može pričati danima, a da mu ne ponestane materijala. Očito je i stručan predavač. U Americi prenosi bogato znanje mladim zainteresiranim redateljima.

Kakvu je scenu u razgovoru postavio Željko Senečić?

Dojmljivu kao što je skladno uredio mali stan-atelje u kojem živi. On je možda i najbolji naš scenograf, ali ne samo to, nego i slikar, redatelj i pisac. Zapravo bio je. Nedavno je umro i to je u razgovoru naslutio. Iznosi nekoliko zanimljivih tvrdnji. Meni najdojmljivija je da je umjetnost zapravo umješnost i kao takva nastaje slučajno.

Kako odgovore sklada Alfonso Kabiljo?

Kao i glazbu izvrsno. Elokventan i razgovorljiv. Objašnjava svoje sefardsko porijeklo. Podsjeća na teške ratne godine. Ipak najviše rečenica posvećuje glazbi koja ga je privatno i profesionalno oblikovala, pa je tako i mnogim slušateljima učinio duhovni svijet ugodnijim i bogatijim.

Može li Bekim Sejranović opisati svijet?

Ne može nitko opisati sve, ali Bekim se u tom nastojanju ne štedi. Potpuno se daje i zato su mi njegove knjige dobre. Takvi su mu i odgovori na pitanja. Dotiče se svega po malo, pisanja, obitelji, država, naroda, ali najviše govori o svom bogatom iskustvu i knjigama koje u kojima je sadržano bogatstvo ljudskog duha.

Boris Bućan proslavio se plakatima. Je li to umjetnost?

Sudeći po njegovim riječima prava umjetnost je slikanje, a ono može naći svoju primjenu na plakatu. Iako je po plakatima poznat zadnjih godina vratio se slikarstvu, za koje tvrdi da je rezervirano za one uporne i talentirane. Čini se da je potpuno posvećen onome što radi. U razgovoru jedva da se dotiče drugih tema.

Kakav dojam ostavljaju riječi Katarine Livljanić?

Krasan! Pravo otkriće i uživanje. Pažnju mi je prvo privukao njezin portret. Zrači jednom senzualnom ljepotom. Impresioniran sam predmetom njezinih interesa. Srednjovjekovna glazba koju otkriva, proučava, sklada i izvodi na pozornici. Način na koji sve skupa prezentira u intervjuu ostavlja vrlo ugodan, ali snažan dojam.

Jesu li odgovori koje daje Idis Turato trodimenzionalni?

Ako ih malo slobodnije shvatimo da. Taj arhitekt, dizajner zaneseno približava čitatelju svoj posao, svoju strast. Doslovno oblikuje svakodnevicu ljudi koji koriste objekte i prostore koje je promišljeno dizajnirao. Piše blog o sebi putem kojeg ga zainteresirani čitatelji mogu bolje upoznati.

Govori li Milka Podrug Kokotović o sebi bez zadrške?

Iako u uvodu kaže da čuva privatni život od medija u ovom intervjuu se maksimalno otvara. Vraća se u djetinjstvo i mladost. Evocira bogate glumačke uspomene i upoznaje nas sa svojom dubrovačkom svakodnevicom. Čini mi se da su je profesionalno obilježile Dubrovačke ljetne igre kojima je možda i zaštitni znak.

Kakvu zafrkanciju tera stari fakin Stjepan Jimmy Stanić?

Odličnu! Nasmijao me kao nitko u knjizi. Za sebe kaže da je pjevač, ali i zabavljač. Njegovi koncerti su veseli, začinjeni šalama koje publiku nasmijavaju. Iza njega je bogata karijera i stotine nastupa širom Europe. Omakne mu se pokoja psovka i to baš dobro zvuči dok izgovara svoj stari, urbani, šmekerski, zagrebački Kaj.

Što se krije iza blagog pogleda i izraza lica Otta Resingera?

Krije se veliko životno i umjetničko iskustvo i umijeće. To je legendarni karikaturist koji je nacrtao oko pedeset tisuća objavljenih karikatura uglavnom u Vjesnku. Nema više Vjesnika. Nema ni Otta, ali ostale su te karikature kao svjedok jednog vremena, podsjetnik da su novine prije bile drugačije, humanije rekao bih.

Jeli svoj uvježbani glas pustila Ruža Pospiš Baldani?

Nije kao na sceni, ali rekla je o sebi puno, pa nakon ovog intervjua o njoj znam više. Operna pjevačica svjetskog glasa. Nastupala po cijelom svijetu. Pri tom uspješno vodila obiteljski život i odgojila dva sina. Bila dobra prijateljica s pokojnim predsjednikom Tuđmanom. Ne daje intervjue, pa ovo vrijedi zapamtiti.

Kako Nikola Bašić oblikuje odgovore?

Plijeni pažnju originalnošću kao i svojim arhitektonskim projektima. Tvorac Morskih orgulja i Pozdrava suncu oblikuje morsku obalu inovativnim idejama pazeći pri tom da taj razvoj bude dio kontinuiteta koji primorski gradovi i mjesta posjeduju. Čini mi se da radi fantastičan posao i da će iza njega ostati trajni spomen.

Kakav je sugovornik Josipa Lisac?

Vrlo ugodan. Pridaje punu pažnju postavljenim pitanjima. Strpljivo i predano odgovara na njih. Nema ni traga nekoj ekscentričnosti koja je možda prisutna na sceni, ali više kao smišljeni vizual, predstava. Glazba je obilježila njen život i za glazbu živi. Po svojim pjesmama bit će upamćena.

Što zanimljivog ima reći Flora Turner?

Za tu povjesničarsku umjetnosti, sakupljačicu naših umjetnina nisam do sada čuo. Čini se da je ustrajna i predana u tom poslu, pa uspijeva u Hrvatsku vratiti neke vrijedne slike i predmete iz Engleske gdje godinama živi. Napisala je zanimljivu knjigu recepata koje joj je ostavila nona i ljubavnih pisama svojeg djeda.

Vinko Vidjak liječnik i rekreativni MMA borac istovremeno?

Čini se da da. Radiolog koji operira ujutro, a poslije podne se bori u kavezu. Za njega je to savršeno normalno. Na poslu liječi ljude. Pomaže im. U borbama se rješava stresa i pri tom se osjeća dobro. Pomalo neobičan spoj, ali očito dobro funkcionira.

Ima li dramatike u odgovorima Tene Štivičić?

U odgovorima nema. Prilično su racionalni i smisleni. Vjerujem da je ima u dramskim tekstovima koje piše na Engleskom i Hrvatskom. Ta mlada dramska spisateljica postigla je već priličan uspjeh. Priznata je i poznata kulturna djelatnica, ali unatoč tome doima se skromna i samozatajna. Englezi se muče dok pokušavaju izgovoriti njeno prezime.

Kako se po bjelini papira kreću riječi Milka Šparembleka?

Radi se o baletanu i koreografu s dugogodišnjim iskustvom plesa i osmišljavanja koreografije, pa mogu slobodno reći da u tim riječima ima gracioznosti. On zaneseno govori o tome kako jedinstveni i bogati mogu biti ljudski pokreti i kao takvi mogu odaslati poruku gledatelju i na njega ostaviti snažan dojam.

Polazili za rukom Nenadu Fabijaniću projektirati ugodan razgovor?

Elokventan je i oštrouman, pa svakako da. Puno je bolji u stvarnom projektiranju. Iza njega su brojni javni i privatnim prostori koje je svojim znanjem oplemenio. Vezan je uz Zagreb za koji tvrdi da je neprirodno presječen željeznicom i zdušno se zalaže da se ona smjesti pod zemlju.

Može li se intervju Olivera Frljića okarakterizirati kako kontroverzan?

Nema u njegovim izjavama puno kontroverznog, po meni. On čak tvrdi na niti njegovo javno djelovanje nije takvo, ali ga njegovi protivnici uporno tako prikazuju. Vrlo je odlučan u nastojanju prikazivanja osjetljivih tema iz novije povijesti u svojim predstavama. Nisam do sada znao da je iz Travnika kao i ja.

Streme li ka visinama odgovori Stipe Božića?

Ja ih tako vidim. Stipe je iznimna osoba, veliki alpinist s prebogatim iskustvom. Popeo se na sve velike i važne planine svijeta. Snimao i fotografirao pri tome i tako mnogima približio teško dostupne, jedinstvene kutke našega planeta. Tvrdi da dobar penjač mora dobro planirati i silazak s planine inače zauvijek ostaje na njoj. Vrijedi zapamtiti.

Koliko brzo jure po bjelini papira riječi Janice Kostelić?

Ne tako brzo kao svojevremeno po snijegu njene skije. Janica ostavlja dojam vrlo skromne i pristojne djevojke. Jednostavna je, nesklona kompliciranju. Ne mistificira svoje uspjehe. Smatra se običnom, ali odlučnom osobom. Veli za sebe da je uporna što i drugima savjetuje kao sredstvo ostvarivanja ciljeva.

Još jedan glumac Ozren Grabarić?

Da i to glumac u pravom smislu te riječi. Vrlo zaneseno priča o svom poslu zapravo pozivu, umjetnosti. Samo ovlaš dotiče druge teme. Kaže za sebe da je u mladosti bio povučen, samozatajan, ali u odrasloj dobi u prilici je na sceni, u kazalištu ispoljavati umjetničku energiju i strast i to ga čini zadovoljnim i sretnim.

Što za kraj poručuje Jagoda Nuić?

Otkriva svijet svoje osobnosti i umjetnosti, kostimografije, crtanja i izrade velikih dojmljivih tapiserija. „Bila sam avangarda, sada sam klasika.“ To su njene riječi, a mogu se primijeniti na većinu protagonista ove opsežne knjige u kojoj svatko ima nešto za reći, a ja sam čitajući, osluškivao i nastojao upiti ta bogata iskustva.

Post je objavljen 19.01.2018. u 17:55 sati.