Marketing
Ljubav boli.
Ah, da
Moj Zakoniti ne voli kupovat poklone. Voli ih on kupovat i davat, ali ne voli izabirat poklone. U ohoho godina našeg zajedničkoj postojanja nakupovao se svega i svačega, korisnog, lijepog i romantičnog do apsolutno neupotrebljivih predmeta zabačenih tko zna gdje i zašto.
Jedno mu moram priznat; uporan je do boli. Toliko da mogu otvorit jedan pristojan dučančić tričarija, eto toliko do boli.
Za zadnju godišnjicu braka koju po nekom nepisanom pravilu oboje uredno zaboravimo ili se sjetimo u zadnji čas, ko za vraga se sjetio i dočekao me doma sa velikim kaktusom. Takav sam ti ja, bodljikav izvana i iznutra- ka da ja to već ne znam.
Dobro volim ja cvijeće, volim ja i kaktuse sve dok žive što kod mene i nije neki dugi vijek, ali šta ću sad dobio je počasno mjesto nasred stola.
Tko sad smi priznat koliko mi to bodljikavo govno smeta. Pri svakom doručku, ručku, večeri, serviranju stola, raspremanju stola, kad dođu gosti, kad odu gosti- stalno ga spremam, raspremam i premještam.
Normalno ne možeš nosikat kaktus amo tamo bez da se propisno kako to sa kaktusima ide lijepo i ne izbodeš.
Pristala sam i na stalno vađenje tankih bodljica iz prstiju, kože, dlanova, ali jebemu sve imam i ja svoju granicu. Oko. Eto, to je moja granica ljubavi, kaktus u oku. Ljubav boli. Točka.
Ah, da, i htjela sam još ono reć da nikako i svakako nisam trudna 
Post je objavljen 19.01.2018. u 16:04 sati.