Iskoristili smo jučer prelijep sunčani dan za ćevape u bašti "Maruna". Vani su bila samo četiri stola, s nama sva četiri popunjena, jer očito nitko nije računao s poboljšanjem vremena. Zato danas uredno pljušti. Dosadno kao sportski komentari na portalima i ponekom blogu. Svejedno bi opasno bilo zabranjivati govor mržnje kao u Njemačkoj, barem ne kao kod njih, da privatni vlasnici portala praktično procjenjuju što je, a što nije isti takav govor.
Meni je isto kao razredniku završnog razreda zanimljivo sjediti doma uz kompjutor i odgonetati kako razmišljaju hrvatska računala. Otkako je sve u državi umreženo postaje zanimljivo, MUP automatski ubacuje npr. podatke o prebivalištu u e maticu koju pak uređuje razrednik, razrednik npr. zna da je dijete nakon razvoda odselilo s mamom na novu adresu i bilježi to odmah, uspostavi se ipak, da sad, kad učenik vidi pogrešnu adresu na stranici "Postani student" nije jednostavno imao sreće, naime više je sličnih slučajeva i kod nekih nema problema s popravkom, kod nekih ima. Nijedan slučaj nije isti, pa onda razmišljamo, možda sustav nije prihvatio, jer učenik nije mijenjao osobnu, ponekad uspjeva i metoda kad više put uzastopno snimiš promjenu, uglavnom nije dosadno, a danas je eto kao zadnji dan.
Što reći, tiramisu je odlično uspio. Razmišljam, koliko bi, nesposobnih sadistički nastrojenih politički podobnih direktora ostalo bez djelatnika, kad bi se uveo univezalni basic income, al eto, ima nešto u ljudskoj psihi, odbili su ga referendumom bogati Švicarci, kažu neki analitičari, najviše iz straha od mogućnosti, da neki političar ne odluči naknadno da se to odnosi i na doseljenike.