Dr. Nevenka Tromp
SRBIJA ŽELI KONTROLIRATI NA KOJI ĆE SE NAČIN
PISATI POVIJEST O RATU 90. GODINA
Početkom ovoga tjedna dr. Nevenka Tromp profesorica na sveučilištu u Amsterdamu potvrdila je za televiziju Al Jazeru da je Republika Srbija zatražila svoje dokumente od Haškoga suda. Dr. Nevenka Tromp radila je u timu tužilaštva Haškoga suda što je objasnila na slijedeći načim: „Ja sam upravo bila u tom timu koji je pisao prve zahtjeve za suradnju sa Srbijom. Poslije toga kako je Slobodan Milošević skinut s Vlasti u oktobru 2000 . godine i mi smo tu tražili dokumentaciju iz državnih arhiva Republike Srbije i bivše Jugoslavije. Ti arhivi su još uvijek bili u Beogradu. Tu imate tri nivoa povjerljivosti: službenu tajnu, vojnu tajnu i državnu tajnu i ti nivoi državnih tajni se taje po državnim institucijama. I po nekim nacionalnim zakonima institucija koja je dala taj nivo zaštite jedina ima pravo da ga skida u Nacionalnim okvirima. „ Međunarodni krivični sud, haški tribunal zasnovan je po poglavlju 7 povelje Ujedinjenih naroda i imao je vrlo velike ovlasti. On je tražio od svih država svojih članica da surađuju s njim. Znači tu se nacionalno zakonodavstvo moralo prilagoditi pravilima tribunala i predati dokumente koji su imali i oznaku državne i vojne tajne. Međutim to se nije dešavalo po nekim pravnim principima po kojima je funkcionirao tribunal, nego su se tu izvan pravnih procesa desile dvije važne kratice. Jedna godine 2003. kada je Karla del Ponte tadašnja glavna tužiteljica pristala na zaštitu dijelova bez nekog pravnog razloga, zaštitu dijelova vrlo važnih dokumenata na zahtjev Srbije. To je jedan preseden 2003. godine. Međutim taj presedan 2003. godine se odnosio na samo tu kolekciju dokumenata vrhovnog savjeta odbrane. Drugi iskorak koji je tribunal napravio i izašao u susret Srbiji koji apsolutno pravno nije trebao napraviti je opet jedan bilateralni dogovor između Karle del Ponte i Rasima Jajića ministra u Vladi Srbije koja Srbiji daje pravo da pod svojim uvjetima predaje dokumentaciju tribunalu. Tim načinom je zaštićeno na tisuće dokumenata koji su još uvijek ostali povjerljivi. Ali ta povjerljivost nije uopće dostupna kao informacija javnosti. Što Srbija štiti javnost uopće nezna i tu je sada vrlo interesantna situacija da ako se ti dokumenti zaštite zauvijek, javnost neće znati ni koliko ni što je zaštićeno.
Prema riječima dr. Nevenke Tromp „puno tih dokumenata koji su povjerljivi nisu postali dokaz ni u jednom slučaju. Međutim ti su dokumenti bili dostupni nama istraživačima i većina tih dokumenata je predana čak i obrani zbog toga što su imali neki oslobađajući efekt. Zato sve što je zaštićeno nije moguće ni za Srbiju ni za tribunal da zna, ako se neka fizička kopija njima vrati. Jako puno kopija tih dokumenata fukcionira u krugu ljudi koji nisu prekršili nikakvo pravilo, nego su to stavili na svoj kompjuter iz razloga jer su radili neko istraživanje.“
„ Ta priča je vrlo teška i komplicirana, fizički da se zna točno šta je zaštićeno i da se onda ta zaštićenost kontrolira na način na koji Srbija i ministrica pravde traži i smatra da je moguće. Vrlo interesantna stvar ovdje je da se pitamo zašto to Srbija želi i s kojim ciljem to Srbija želi postići. Mislim da je tu vrlo jednostavan odgovor koji ja mislim da mnogo ljudi već naslućuju šta je. Naime Srbija je jako dobro prošla što se tiče pravne pravde na tribunalu. Znači ta njena praktična uključenost u to šta se prikazuje kao dokaz ili ne, jako dobro funkcionirala jer vidimo da niti jedan osuđenik iz Srbije nije povezan s zločinom genocida u Bosni i Hercegovini, da nema udruženog zločinačkog poduhvata koji povezuje individualce iz Beograda kojima je već presuđeno.I šta je sada slijedeća faza poslije tog relativnog uspjeha Srbije? Srbija želi isto da utječe, kontroliranjem ovih dokumenata i na političku pravdu i istinu i na povijesnu pravdu i istinu i želi u stvari kontrolirati preko tih individualnih dokumenata način na koji će se pisati povijest o ratovima 90. ih i sigurno o ulozi Srbije u tim ratovima“ rekla je dr. Nevenka Tromp.„Govorimo o milijonima pisanih stranica dokumenata. Govorimo o jako puno video i fotografskog materijala, govorimo o geografskim mapama koje su bile važan dokazni materijal isto tako što se mene tiče te orginalne kopije mogle bi ostati u Hagu pod okriljem Ujedinjenih naroda. Kada vidite na koji način oni pokušavaju te dokumente dati na korištenje publici, sucima i istraživačima, onda je to jedan veliki problem. Ja koja sam radila na tribunalu skoro 13 godina, se ne mogu snaći, ispisati ni jedan taj formular, da bi dobila bilo koji dokument. Zašto tribunal komplicira te stvari? Ja sam radila za UN. On nikada neće ohrabrivati ljude da se koristi tom arhivom nego će raditi restrikcije da se taj arhiv što manje upotrebljava“ rekla je bivša istraživačica Haškog suda dr. Nevenka Tromp.(m.z.z)
Post je objavljen 18.01.2018. u 23:51 sati.