Marketing
KAMO IDEŠ ČOVJEČE ?
Bio je tako jedan sprovod. Još jedan od onih na kojem nisam bio. A kako nije bio ni moj vlastiti sprovod, ni sprovod nekog od mojih bližnjih, mogao bi netko pomisliti kako za mene ni po čemu nije imao razloga biti važan. I zbilja, da je toga dana u crnu zemlju položen netko drugi, to bi i za mene i za mnoge druge meni slične, bila i ostala suha istina.
Pa ipak, simbolika tog sprovoda i smisao koji je naizgled niotkud pomolio svoju glavu iznad beznađa u kojem se, poput utopljenika već desetljećima batrgamo, potakle su me na razmišljanje. Kao što su, uostalom, potakle i nekoliko desetina mnogo pismenijih i nadarenijih ljudi od mene. Kao što su, uostalom, potakle i nekoliko stotina tisuća ili ako je kome draže, nekoliko stotina hiljada onih koji su u tom sprovodu i u brojnim medijskim napisima o njemu iznova pronašli neugasivi tračak nade.
Hiljade ili tisuće, tisuće ili hiljade, eto prilike da uglas graknu sve tamne sile ovoga turobnog svijeta prozivajući za čin izdaje sve nas koji pravovjerno i pravocrtno ne dijelimo njihove silom nametnute ideale. Ali, ako ste sada pomislili da ću vam pričati o politici, ljuto ste se prevarili. Mene, kao i sve te hiljade tisuća, ili tisuće hiljada, politika nimalo ne zanima.
Ja zapravo jako malo zajedničkog imam s tim ljudima. Baš kao i oni sa mnom. Zajedničko nam je valjda samo to što duboko u svojim srcima razabiremo kako istinu i dobrotu nije moguće ni ukrotiti, ni sakriti, ni ugušiti… Zajedničko nam je, valjda, tek to da u svojim srcima još uvijek nismo prisegli porobljujućem jednoumlju, nego i dan danas, jednako neuklopljeni u ovaj nakaradni svijet kao i prije deset ili dvadeset godina, tvrdoglavo ne pristajemo na zlo koje nam je bezočno servirano. I koje nam se još uvijek servira.
Ali priča o dobru u zlu ne može se ispričati političkim rječnikom. Nisu u tome uspjeli ni oni desni, ni oni lijevi, ni oni nacionalni, kao ni oni anacionalni. Govor o dobru i pravednosti može se izreći samo jednim jezikom, jezikom kojega je za razumjeti i njime vladati potrebno najprije - živjeti. Baš nam zato podjednako suho i bezlično zvuče i ostrašćena razmetanja stjegonoša hladno-liberalnog ateizma, kao i nacionalno nabrijana nagurivanja klera.
Žalosno je samo da je bio potreban jedan sprovod da nas, makar na trenutak podsjeti, kako ti jalovi i isprazni poslušnici, čak ni kada se u pravovjernom naporu svim silama upru da nas u nešto uvjere, ne uspijevaju proizvesti ništa više od još malo više bijede i još malo više jala oko nas. Ali, ne nužno i u nama.
Bio je tako jedan sprovod. Još jedan od onih na kojem nisam bio. A kako nije bio ni moj vlastiti sprovod, ni sprovod nekog od mojih bližnjih, mogao bi netko pomisliti kako za mene ni po čemu nije imao razloga biti važan. I zbilja, da je toga dana u crnu zemlju položen netko drugi, to bi i za mene i za mnoge druge meni slične, bila i ostala suha istina.
Pa ipak, to razorno licemjerje huškačkih ideologija najveći je danak uzelo generacijama koje su onih mračnih devedesetih godina tek počele stasavati. Tada je, kažu, “napokon ugašen mrak, a upaljeno svijetlo”. U nekoj novoj stvarnosti u kojoj je malo tko imao želju živjeti, mraku ateizma suprotstavio se bauk teizma. Tako se jedan totalitarizam sukobio s drugim, a da se ništa na bolje promijenilo nije.
Danas, dok se jedni sa čežnjom i simpatijama, a drugi sa neskrivenom mržnjom i prezirom prisjećaju nekog drugog i drugačijeg vremena kojemu je pripadao i onaj koji je, eto, netom otišao tijelom sa ovoga svijeta, razumijem kako je tek sad, otišavši, ostao još prisutniji kao simbol otpora kojega nitko i ništa ne može osporiti.
Da, bio je prije neki dan jedan sprovod. A biti će ih, prije ili kasnije još. Međutim, neće odlaziti samo oni “dobri”, niti samo oni “loši”. Biti će na koncu svakome i onaj njemu jako važan sprovod. I zbilja, toga ćeš dana u crnu zemlju biti položen upravo ti. Ne znam što će tada o tebi govoriti ljudi, baš kao što ne znam hoće li i o tebi na ovom svijetu hvalospjeve pisati neka vješta novinarska pera. To ti na koncu, neće biti ni važno.
I dok će oni koji ostaju govoriti o tebi kao o onome koga više nema i nikada više biti neće, ili možda kao o onome koji uživa negdje na nebesima i veselo čavrlja sa anđelima, ni jedni ni drugi neće biti u pravu.
Onoga će dana tvoja vječna i neugasiva duša morati dati račun za tvoj odnos prema Dobru i prema Zlu. Shvatiti ćeš tada, a morao bi već sada, da tvoja budućnost ne ovisi ni o Naciji, ni o Crkvi, ni o idelogijama, ni o dobrim dijelima, niti o još boljim željama. Sve su to dobre stvari, ali tvoje sutra ovisi samo o tvom izboru danas. Danas, naime, imaš priliku izabrati: blagoslov ili prokletstvo, u ovom životu ovdje, ali i u onom životu poslije.
Ali za razliku od parlamentarnih izbora na kojima si, u najboljoj namjeri, naivno mislio kako ćeš nešto promjeniti, tvoj današnji izbor ne vrijedi samo za tebe. On uistinu može puno toga promijeniti. I ne samo onda, jednog dana, kad dođe tvoj čas, nego i sada, kada svojom voljom biraš hoće li tvoj vlastiti život biti ovome svijetu na blagoslov ili na prokletstvo.
Jer, biti će na koncu i tebi onaj jako važan sprovod. Toga ćeš dana u crnu zemlju biti položen upravo ti. Ne znam što će tada o tebi govoriti ljudi, baš kao što ne znam hoće li i o tebi na ovom svijetu hvalospjeve pisati neka vješta novinarska pera. To ti na koncu, neće biti ni važno. Ali dok si još živ i dok još možeš birati, potrudi se da tvoj život ne ostane samo “pucanj u prazno”.
U Splitu, 15.01.2018.g.
Post je objavljen 18.01.2018. u 21:36 sati.