Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/procitano

Marketing

Boginje u svakoj ženi – mitski arhetipovi u ženskoj psihi

Jean Shinoda Bolen
Izdavač: Planetopija 2006.

Bajke i mitovi koji se prepričavaju i nakon nekoliko tisuća godina – ostaju aktualni i osobno primjenjivi jer odzvanjaju istinom o zajedničkom ljudskom iskustvu.

Artemida – boginja lova i mjeseca, suparnica i sestra

Kao boginja lova i Mjeseca, Artemida je bila personifikacija neovisnoga ženskog duha. Njezin arhetip ženi omogućuje ostvariti vlastite ciljeve na području koje je sama odabrala.

Atena – boginja mudrosti i zanata, strateginja i očeva kći

Kao boginja mudrosti, Atena je bila poznata po pobjedonosnim strategijama i praktičnim rješenjima. Kao arhetip, Atena čini obrazac koji slijede razborite žene koje se ne povode srcem, već razumom.

Svi oblici obrazovanja potiču razvoj ovoga arhetipa. Pamćenje činjenica, logično razmišljanje, pripreme za ispite i sami ispiti zapravo su aktivnosti koje prizivaju Atenu.
Atena se može razviti i u nuždi. Mlada djevojka u obitelji zlostavljača može naučiti skrivati osjećaje i navlačiti zaštitni oklop. Može postati neosjetljiva i isključiti se od svojih osjećaja jer samo tako može biti sigurna. Može naučiti promatrati i razvijate strategije kako bi preživjela. Atena se aktivira u trenutku kad žena žrtva počne planirati kako će preživjeti ili pobjeći.

Žena Atena sposobna je zastrašiti druge te ugušiti spontanost, energičnost i kreativnost ljudi koji nisu poput nje. To je njezin efekt Meduze.

U šivanju su beskrajno strpljive, tu aktivnost napola ozbiljno nazivaju 'terapijom', jer im omogućuje udaljiti se od poslovnih teškoća i ući u drugačije stanje uma.
Izrada lončarije na lončarskom kolu još je jedan način povezivanja s tim aspektom Atene. Štoviše, zanatska umijeća ženi Ateni nude mogućnost uspostavljanja ravnoteže između unutarnjeg svijeta i vanjskog žarišta.

Da bi ponovno pronašla svoje izgubljeno dijete, mora se igrati i smijati, plakati i dopuštati da je zagrle.

Hestija – boginja ognjišta i hrama, mudra žena i neudana teta

Prisutnost boginje Hestije u kući i u hramu bila je presudno važna za svakodnevni život. Kao arhetipska prisutnost u ženinoj osobnosti, Hestija je jednako važna jer pruža osjećaj netaknutosti i potpunosti.

Arhetip Hestije kao boginje ognjišta aktivan je u ženama koje kućanske poslove ne shvaćaju kao zadatak koji je potrebno obaviti, već kao smislenu aktivnost. Za ženu s aktivnom Hestijom, održavanje ognjišta je način uvođenja reda u vlastiti unutarnji svijet i u vlastiti dom. Žena koja u obavljanju svakodnevnih zadataka nalazi osjećaj unutarnjeg sklada, u dodiru je s tim aspektom arhetipa Hestije.
Obavljanje kućanskih poslova dovodi do uravnoteženja, pa je u tome slično meditaciji.
Ako u ženi vlada arhetip Hestije, po obavljanju svojih poslova osjeća unutarnje zadovoljstvo. Za razliku od nje, Atena se osjeća da je nešto postigla, dok Artemida jednostavno osjeća olakšanje zbog obavljenog zadatka i slobodu da se posveti nečemu drugom.

Žena Hera mora izbjeći mnogo tuge ako si ne dopusti nepromišljeno i prijevremeno srljanje u brak. Prije no što se uda, trebala bi naučiti procijeniti karakter muškarca te njegovu sposobnost za ljubav, zbog toga što će njezinu sudbinu odrediti upravo njezin suprug. Slično tome, žena Demetra mora jasno odlučiti u kojim će okolnostima ostati trudna te prije toga poduzeti mjere predostrožnosti, jer boginja u njoj – koju osjeća kao neodoljiv majčinski instinkt – ne razmišlja o posljedicama. Za mladu Perzefonu dobro je da se odseli od kuće kad krene na studij ili se zaposli, kako bi imala mogućnost nadrasti ulogu poslušne majčine kćeri.

Hera

Kao boginja braka, Hera je bila štovana i ocrnjena, slavljena i ponižena. Ona, više od bilo koje druge boginje, ima izrazito pozitivne i izrazito negativne značajke. Isto vrijedi i za arhetip Here, iznimno moćnu silu radosti ili boli u ženskoj osobnosti.

Demetra - boginja žita, hraniteljica i majka

Demetra je majčinski arhetip. Predstavlja majčinski instinkt ostvaren trudnoćom ili putem pružanja tjelesne, psihološke ili duhovne hrane drugima. Taj moćni arhetip može odrediti smjer ženina života, znatno utjecati na druge u njezinu životu te je učiniti podložnom depresiji ako je ostvarenje njezine potrebe za pružanjem skrbi onemogućeno ili osujećeno.

Perzefona – kraljica podzemlja, prijemljiva žena i majčina kći

Za razliku od Here i Demetre, koje predstavljaju arhetipske obrasce povezane sa snažnim instinktivnim osjećajima, Perzefona kao obrazac osobnosti nema tako snažan utjecaj. Ako Perzefona čini strukturu osobnosti, ona nije sklona djelovati, već drugi djeluju na nju – ona djeluje povodeći se za drugima, a stav joj je pasivan. Djevojka Perzefona ženi omogućuje ostavljati dojam vječne mladosti.

Ako se doslovce ili figurativno udalji od majke, mogla bi krenuti prema razvoju zasebnog, samo određenoga ljudskog bića. No, to čini uz rizik zamjene dominantne majke dominantnim muškarcem, ali budući da se usprotivila majci, u pravilu se mijenja te više nije pokorna kao prije. Pomirenje s majkom može se dogoditi kasnije, kad Perzefona stekne emocionalnu neovisnost.

Ako se žena Perzefona tijekom života razvila iz Kore u kraljicu, nakon šezdeset i pete godine mogla bi biti dostojanstvena mudra starica upućena u tajne koje daju smisao životu i smrti. Proživjela je mistična ili vidovnjačka iskustva te proniknula u duboki izvor duhovnosti koja je oslobađa strahova od starenja i umiranja. Ako je sazrela, posvetila se nečemu i razvila druge aspekte svoje osobnosti, ali je istodobno zadržala vezu s Perzefonom Korom, dio nje ostat će duhom vječno mlad.

Prijetvornost te sklonost laganju i manipuliranju potencijalni su karakterni problemi za žene Perzefone. Budući da se osjećaju bespomoćno i ovisno o drugim, moćnijim osobama, mogle bi naučiti neizravno postizati ono što žele. Mogle bi čekati pravi trenutak za djelovanje ili pribjegavati ulagivanju. Mogle bi govoriti samo djelomičnu istinu ili lagati, umjesto da se izravno suoče s drugom osobom.
Žene Perzefone u pravilu izbjegavaju gnjev. Ne žele da se drugi ljute na njih. Osjećaju da ovise o velikodušnosti i dobronamjernosti drugih koje ispravno poimaju kao moćnije. Stoga se prema majkama, očevima, supruzima, poslodavcima i učiteljima često ponašaju kao prema zaštitnicima čiju naklonost moraju održavati ulagivanjem.

Zaokupljenost unutarnjim svijetom katkad je udalji od ljudi, pa se onamo povlači kad god se vanjski svijet doima previše neugodnim ili zahtjevnim. Međutim, utočište u određenom trenutku postaje zatvor.
Žena Perzefona može postati zarobljena u svojem izmaštanom svijetu te nesposobna vratiti se u svakodnevnu stvarnost.

Afrodita - boginja ljubavi i ljepote, kreativna žena i ljubavnica

Arhetip Afrodite upravlja ženskim uživanjem u ljubavi i ljepoti, seksualnosti i senzualnosti. U ulozi ljubavnice ima snažan utjecaj na mnoge žene, kao sila ženine osobnosti, Afrodita može biti zahtjevna poput Here i Demetre. Afrodita ženu potiče na ispunjavanje kreativnih i prokreacijskih funkcija.

Zadaci Psihe

'Razvrstavanje sjemenki' unutarnji je zadata koji iziskuje iskreno suočavanje s vlastitim unutarnjim svijetom, raščišćavanje osjećaja, vrijednosti i motiva te razlučivanje istinski važnoga od nevažnoga.
Kad žena nauči ostati u zbrkanoj situaciji i ne djelovati sve dok ne dosegne jasnoću, naučila je 'pouzdati se u mrave'. Ti su kukci simbol intuitivnog procesa, događanja koja su izvan našega svjesnog nadzora. Jasnoću može postići i svjesnim nastojanjem da sustavno ili logički procijeni mnoge elemente odluke i razvrsta ih prema važnosti.

Psiha se domogla (opa. ovnovog) zlatnog runa, ali pritom nije stradala što je metafora za zadatak stjecanja moći, ali i zadržavanja suosjećajnosti. Taj je zadatak za ženu vrlo korisno podsjećanje koje je uči zauzimati se za sebe. Ako se u suprotnom, usredotoči samo na izražavanje potreba ili gnjeva, njezini razgovori postaju sukobi.

Gubitak odnosa ima važnu ulogu u ženskim životima jer se većina žena određuje kroz odnose, a ne temeljem svojih postignuća. Zbog toga nečiju smrt, odlazak, preseljenje ili udaljavanje doživljavaju kao dvostruki gubitak: gubitak samoga odnosa i gubitak odnosa kao izvora identiteta.

Metaforički gledano, psihološka smrt se događa kad god smo prisiljeni odustati od nečega ili nekoga te oplakati taj gubitak. Smrt može zadesiti neki aspekt naše osobnosti, staru ulogu, bivši položaj, ljepotu ili mladenačke značajke koje smo izgubili i koje moramo oplakati; ili može umrijeti san. U tugu možemo utonuti i zbog gubitka odnosa okončanog smrću ili udaljavanjem.
Hoće li se u ženi probuditi junakinja i hoće li preboljeti gubitak? Može li tugovati, a potom nastaviti sa životom? Ili će se predati, podlegnuti ogorčenosti, utonuti u depresiju i odustati od putovanja? Ako nastavi, izabrala je put junakinje.

Kad se nađe u unutarnjoj krizi i ne zna što joj je činiti, ne smije odustati ili reagirati iz straha. Zadržavanje dvojbe u svijesti, čekanje novog uvida ili promjene okolnosti, ili meditacija i molitva za razrješenje prizivaju rješenje iz nesvjesnoga, koje omogućuje prevladavanje bezizlazne situacije.






Post je objavljen 17.01.2018. u 15:51 sati.