Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vlastitasoba

Marketing

uskrsnula sam :D

gledam sad kad sa zadnji put objavila nešto na ovom blogu i ne mogu vjerovati koliko je vremena prošlo :D

nije da nisam pisuckala, ali sam krenula pisati na drugom mjestu o temi koja mi je postala jako bliska, o fitnessu i potrebi za redovitim vježbanjem

znate da sam vas tu i tamo i ovdje gnjavila s vježbanjem, ali sad sam baš u tome... toliko u tome da sam postala fitness trener i riješila se i nevoljenog uredskog posla :D

ako sam ja mogla u pedesetoj okrenuti život naglavačke, vi barem možete početi vježbati :D

ovo je prvi objavljeni članak na building-body.com portalu prije godinu dana


POSTATI FIT U PEDESETOJ? MA DAJ, ŠALIŠ SE…

Da, naravno da je moguće. Kao prvo i najvažnije je… pokrenuti se. Bez onih potkapajućih misli…prestara sam – naravno da nisi, ako moraš raditi praktički do sedamdesete da možeš u mirovinu, onda nisi prestara za početi vježbati s pedeset… što mi sad to treba i ovako čisto dobro izgledam (da, možda u odjeći… skini se i dobro se promotri u ogledalu, nemoj se zaboraviti pogledati straga i vidjeti kako ti izgleda guza nakon godina i godina neaktivnosti, digni ruku i maši… i što misliš, stvarno ti trebaju te zastavice na rukama?

Ako ti trebaju, premaži ih bojama pa možeš navijati i mahati zastavicama bez da ih kupuješ… pogledaj si struk, možeš si lakat odmoriti na šlaufu?…), bolje da provedem vrijeme s obitelji – ne nije, do ovih godina si vjerojatno provela i previše vremena s obitelji, i kad si to željela i kad nisi, vrijeme je da posvetiš malo vremena sebi i budeš sretnija.

Sad kreće ono poznato, nemam vremena… ma nemoj, koliko sati dnevno provedeš pred TV-om ili kompjuterom? Znači, imaš vremena i vrijeme je da ga pametnije utrošiš.

Pa onda ide dalje, nisam nikad redovito vježbala, kako ću sad početi? Pa nisam ni ja…’počinjala’ sam redovito vježbati od 25., pa od 30., pa od 35. … i tako došla do 48. kad sam napokon krenula.

Što je mene potaknulo na redovito vježbanje? Ozljeda meniska i u drugom koljenu koja se vjerojatno ne bi dogodila da su mi mišići nogu bili snažniji. Kad sam operirala desno koljeno, prije desetak godina, rekli su mi da moram ojačati noge… nije baš da sam to preozbiljno shvatila… Išla sam malo na pilates pa na jogu, zalutala tu i tamo u teretanu i malo vozila bicikl ili nešto slično ni ne pogledavši utege, otišla par puta na neke grupne treninge tipa zumba, obično bi to završilo nekakvim sitnim ozljedama i bolovima, nikakvim rezultatima pa bih odustala. Uz to, pročitala sam jednu knjigu o važnosti mišića za dug život, a kako planiram živjeti tamo negdje do 120-te, što mi je drugo preostalo nego da se napokon pokrenem.

Sad slijedi odabir, čime se baviti, što će najbrže dovesti do željenih rezultata… a sve želimo lijepe ruke koje ne lelujaju, prćastu guzu koja dobro izgleda u bilo kojoj odjeći a i bez nje, uzak struk, vitke noge… O tome u sljedećem nastavku.

Post je objavljen 17.01.2018. u 14:45 sati.