Sanjala sam noćas kobru.
(Točnije u sedam ujutro :D)
U snu sam puštala majstore kroz stan u (inače nepostojeće) dvorište.
Bavila sam se razmišljanjima kako natjerati majstore da se izuju kad će se iz vrta vraćati natrag, (nedavno se, u stvarnom životu, jedan majstor odbio izuti, i pregazio je cijelu kuću uzduž i poprek, pa sam bila prisiljena u danu punom gužve još i cijeli pod prebrisati)
kadli sam spazila gigantsku kobru kako već nabrušeno 'stoji' u zrak.
Palucala je jezikom, zibala se i gledala nas očekujući naš potez,
bila je baš strašna!
Da smo krenuli prema njoj (stajala je uz ulaz u stan) skočila bi.
Pobjegli smo, a onda je bilo vrijeme za kavu - muž me probudio.
:))
Post je objavljen 16.01.2018. u 15:37 sati.