Marketing
Odlazak po vodu
Zanimljivo kako nam zadnje vrijeme od svega ispadne avantura. Jučer smo skupili hrpu praznih kanistera iz podruma i uputili se u gorskokotarsku šumu po vodu. Iako novine pišu da Riječani imaju najbolju vodu, naš pas i ja imamo izdvojeno mišljenje, recimo ja, poznato je, svijet promatram i vizualno. Poznato je koliko i vjerujem medijima otkako nas je napustio neprežaljeni Veljko Vičević, sreća eto da smo ga imali za rata, pa smo uglavnom ovdje znali što se događa u Hrvatskoj i Bosni.
Drugarica je predložila da za ručak potražimo pizzeriju u Hreljinu, usput nam je, a i stalno mami ta tabla na glavnoj cesti. Vjerovali ili ne, slijedili smo znak, nikakvu pizzeriju našli nismo, meni se čini da sam u prolazu kod škole vidio kombi s imenom pizzerije. Ipak u slijepoj ulici smo doživjeli lijep pogled koji je dosezao do krčkog mosta, izašli smo napraviti snimku, dvije, odnekud se pojavio pas čuvar zadnje kuće u naselju, tako da je i Jin imao glasni okršaj.
Gladni smo nastavili u maglu i šumu, počelo je lagano i sniježiti, no ovaj put voda nije bila zaleđena, samo su se ruke bez rukavica kod zadnjih punjenja, na temperaturi vjerojatnog minusa, već dobro crvenjele. Jin nas je u autu s grijanjem odmah iznenadio serijskim kihanjem. Na povratku smo igrali na sigurno, na Mc Ćevap. Iako smo već bili jako gladni, ovaj put nas hrana nije oborila s nogu, slanije no ikad, čini mi se da je netko rekao da su promijenili vlasnika, kao i svi kod nas, lakomisleno se kockaju s ono malo ugleda, kojeg eventualno steknu.
Post je objavljen 14.01.2018. u 11:41 sati.