Marketing
Tršćanske šetnje (luka)
Sunce nas je jučer praktično potjeralo u Trst, iskoristiti jedan od mojih zadnjih poluslobodnih dana. Kad smo onih davnih godina tršćanske dane provodili u grču, trebalo je toliko toga obići i nabaviti, pamtim da sam sam sebi govorio, e da je jednom ovdje doći samo na kavu. Kavu više ne pijem, al eto, ipak je došlo vrijeme zaokruživanja tih života, putujemo za vidjeti i uživati, ne primarno za kupovati, svjesni da trebamo iskoristiti što možemo, jer hrvatski kapitalizam je život od danas do sutra, danas jesi, sutra nisi. Ništa nismo planirali osim prelaska granice, stigavši, parkirali smo u centru, jedan euro po satu. Sunce je obasjavalo luku i usmjerilo nas stazom koju do sad baš i nismo pohodili. Bura je pak žestoko derala, bilo me strah dali ćemo oznojeni iz auta proći lišo, evo i sad kucam od drvo, valjda je dobro. Stigli smo sve uz more i do sajmišta, za koja nismo ni znali, bilo je tu i maštovitih pizza, al nije lako napraviti selekciju za kratak post. Tršćanke ću ostaviti za instagram ili drugi put, kao i predvečerja, koja su u Trstu uvijek fotogenična. Jedan od ljepših dana, automat je pokazao da smo bauljali nepuna tri sata, ništa, u auto, i do trgovačkog centra Giulie, po kavu i ostale sitnice, koje su još uvijek jeftinije i uglavnom kvalitetnije nego kod nas.
Kad smo se vratili u Rijeku, mislio sam da će Jin preumoran odmah na spavanje, ma vraga, valjalo je ponjušiti što su mu drugari i cure poručili okolo, za već obavljenih večernjih šetnji.
Post je objavljen 12.01.2018. u 09:45 sati.