X X X
Kada sam umirala
U ona vremena sumraka ljudskosti
Dušu sam ostavila na pragu ničega.
Od tada
Ja- mrtva-neumrla
Ja-živa-neživa
Tražim
Po ulicama
Bijelim noćima
Sivoga grada
Pod suncem u odsjaju podzemnih voda
Pod treperavom zvijezdom na grani srebrnog drveta
Tražim
Svoje godine izgubljene u lutanju
U potrazi za izgubljenim
U životu nežive i smrti neumrle
Tražim godine koje mi se redaju na plećima mimo mene
Prolaze
Ne diraju me i ne ostavljaju traga a pritišću
Ja- ona koja sam tu, živa a neživa tražim onu
Koje nema- mrtvu-neumrlu
Onu koja živi tu a dušu traži
Negdje, na pragu ničega
STRAH
Pričam ti o svojim snovima i željama
o čežnji za tobom.
Onda ti spomenem tugu pomiješanu sa srećom
i strahove.
A ti šutiš.
Ne želiš čuti bol u mojim riječima.
Osjetim hladnoću koja se skuplja u prostoru između nas
Želim se ogrijati na vatri
A ostale su samo slabe iskrice .
Odlaziš od mene, gubim te.
Tek ponekad
pogled ili riječ
potaknu nadu.
Bojim se hladnoće i boli.
Strah me je samoće koja ostaje iza tebe
Odlaziš.
Gubim te.
Vjerovala sam u iluziju,
u sve lijepe riječi koje si mi rekao
vjerovala sam u sreću koja je izgledala
kao da je samo meni namijenjena.
Da li si ikada stvarno želio čuti moje nježnosti
moje zavjete na ljubav
Moja obećanja za vječnost?
Slušala sam te i mislila da je svaka tvoja riječ-ljubavna izjava
gledam u ogledalu tragove koji ostaju
Kada se povjeruje u riječi….
Vjerovala sam bajci
već istrošenoj od zloupotrebe.
I opet ti pričam o sreći, čežnji i snovima
ti ne želiš slušati moj vapaj.
Gubim te!
Ne, ne…..u dubini duše znam
nisam te nikada ni imala………
Post je objavljen 11.01.2018. u 16:41 sati.