Marketing
101. PAŽANIN - 20.PETAR RUMORA – (Pag, 26. rujan 1862 – Pag, 21. studenog 1925.)
Na postavljeno pitanje: na čijim je sprovodu prvi puta u gradu Paga, svirala paška Građanska glazba?, - danas bi bilo teško pronaći Pažanina koji bi mogao dati odgovor na postavljeno pitanje.
Cjelokupni paški puk je uz zvuke Građanske glazbe ispratio svog don. Petra Rumoru na vječni počinak.
Petar Rumora rođen je 26. rujna 1862. godine. Djetinjstvo i osnovno školovanje provodi u svom gradu. Daljnje školovanje, Gimnaziju i studij Bogoslovije završava u Zadru.
25. listopada 1885. godine zaređen je za svećenika. Iste godine u prosincu mjesecu preuzima upravu župe Savre, naselja koje se nalazi u središnjem djelu Dugog otoka. 1886. godine postavljen je na mjesto upravitelja Selina, podvelebitskog mjesta nasuprot Vinjerca. 1887. upravitelj je župe Visočane i suplent Radovina.
1888. godine vraća se na svoj rodni otok kao kapelan Povljane i suplent Vlašića. Povratak na rodni otok prati ga broj 8 koji u numerološki tumačenju označava osobe koje su nadahnuće drugim ljudima, utjecajni su, kreativni i tolerantni. Veoma su uspješne osobe. To je broj koji pripada Novom zavjetu, broj koji ne donosi samo Kristovo uskrsnuće nego i čovjekovo te navješćuje buduće vječno dobo. Don. Petar je cijeli svoj život živio u skladu učenja svetog Augustina koji je govorio da nakon sedmog dana dolazi osmi koji obilježava život pravednika i kaznu za bezbožnike.
Od 1896. godine pokriva samo mjesto kapelana u Povljani.
1897. godine dolazi u svoj rodni Grad gdje do 1900. godine obnaša dužnost vjeroučitelja na ženskoj pučkoj školi.
Uvršten je u zbor svećenika paškog kolegijata 1899. kao župnikov pomoćnik i koralni vikar. 1906. godine postaje redoviti ispovjedanik paških koludrica Benediktinki.
1. siječnja 1908. godine opet postaje kapelan Povljane i suplent Vlašića. Svoja svećenićka seljenja okonćava 1917. kada se vraća u Grad Pag na mjesto stalnog kapelana i ispovjednika koludrica Benediktinki, nakon što je sa tog mjesta odstupio kanonik Benzia.
Vrli rodoljub, don. Peta službujući u Gradu Pagu ali i po otočkim selima aktivno sudjeluje u preporodnim gibanjima. Unatoč svim previranjima, trebalo je jačati hrvatsku nacionalnu svijest, što je don. Petar svesrdno izvršavao. Bio je aktivan član Hrvatske čitaonice, te se ističe svojim prilozima za hrvatska društva, koja su tada jačala, učenike i institucije koje su djelovale u tom smjeru. Od 1908. do 1911. obnaša dužnost predsjednika Hrvatske čitaonice u Pagu, gdje se najviše širila hrvatska misao. Njegova slika krasila je zid prostorija Hrvatske čitaonice.
Aktivno je uključen pri općinskim izborima, štoviše u nekoliko je navrta bio član izborne komisije.
Petar Rumora nije zaostajo u pisanoj riječi. Svojim člancima javljao se u zadarskom "Narodnom listu" i "Hrvatskoj kruni". Narodni list je izlazio samo na hrvatskom jeziku sa ciljem za očuvanjem materinjeg, hrvatskog jezika. Na stranicama Narodnog lista izlazili su tekstovi vodećih hrvatskih intelektualaca.
Hrvatska kruna je bila tjednik i glavno pravaško glasilo u Dalmaciji, koja je u svom impresumu naglašavalo da je "časopis za hrvatska prava".
Petar Rumora je svojim djelovanjem pokazao da ga interesira "mali" čovjek, paški težak, ribar, stočar i solanski radnik. Pokrenuo je osnivanje "pučke zajmovne blagajne", koja je svojim kreditima s niskom kamatnom stopom, omogućila širokom paškom sloju da se oslobodi od talijanaško-autonomaških lihvara. Nekoliko je godina bio i njen upravitelj. To ga je navelo da proučava gospodarske probleme i materijalni položaj paškog težaka. Godine 1914. tiskara "Devčić" iz Senja objavila je njegovu studiju: "Občinski pašnjaci na Pagu i njihova dioba". Autor je i tiskom objavljene Predstavke Općinske uprave Općine Pag, objavljene 1924. prilikom ustrojstva općine u Novalji.
Njegovo djelovanje nije ostalo nezapaženo. Paški Hrvati, iseljenici u sjevernoj Americi, od sakupljenih dobrotvornih priloga kupili su zlatni prsten sa ugraviranim hrvatskim grbom i poslali ga don. Petru kao trajnu uspomenu na njegov pregani rad u očuvanju paškog identiteta.
5. studenog 1918. Talijani su okupirali hrvatsku obalu i počeli progone domicilnih Hrvata. Kao istinski rodolju don Petar nije mogao prihvatiti takvu odluku, suprostavljajući se novom režimu, iste te godine je uhapšen, i odveden u zatvor, u Zadar. Nakon tromjesečnog zatvora vratio se u Pag, ali nije ostao miran, nego je nastavio svojim djelovanjem, pa je ponovno uhapšen 1920. te interniran na otočić Visovac na rijeci Krki u franjevačkom samostanu. Ovim činom možemo predpostaviti da su crkvene vlasti izolacijom, htjele zaštiti don. Petra kako nebi završio u konfinanciju koju je kontrolirala vlast. Na Pag se vratio 1921. godine odlaskom talijanske vojske.
Po povratku na Pag 1921. pa sve do svoje smrti 1925. godine, don Petar Rumora vršio je službu kapelana paških koludrica Benediktinki.
Don Petar Rumora je svojim životom i djelom doprinosio boljitku Grada Paga u svim sferama djelovanja, uklopio se u njega, i zajedno sa svojim sugrađanima činio grad.
Post je objavljen 11.01.2018. u 10:54 sati.