Kažu da realnost možemo promijeniti tek kad se u toj istoj realnosti mi promijenimo.
Meni to izgleda poput izlaska na neki vrh, iz šume u kojoj nemaš neku širu perspektivu i koncentriran si na traženje nekog prolaza...na mjesto s kojeg pucaju vidici.
Ne treba za to neka tako golema promjena, samo mali pomak koji kasnije radi valove.
Fizika...ono što me u mom traženju neke svoje "vjere", bolje rečeno uvjerenja ili životne filozofije iznenadilo je da u svemu tome ima jedna logika koja je bliska zakonima fizike i baš zbog toga mi je toliko prihvatljiva.
Prošle godine sam testirala onaj "krivi" smjer i kako je to kad se sam zatvoriš u neki okvir koji ti se ne sviđa, a onda teško nalaziš izlaz. No, kao i uvijek, onaj lav i hedonist u meni su odradili svoje...vratila sam se jača i bolje, jelte. O skromnosti neću...
I ono što se već u ovih 10 dana odigralo je zaista pomak...čak i onaj moj komentar na naslovnici me ugodno iznenadio. Jedan mali poslić s nakitom isto tako.
Sitnice poput toga da zaboravim labelo kad idem na kavu s prijateljicom, a ona mi pokloni labelo koje je sama radila. Dragi ljudi koji su bolje. Bolja atmosfera na poslu.
I prije svega...to moje "dijete", brat koji je sa prvom poslanom molbom došao do posla koji je njemu posao snova. Ima u toj priči i strana koja nije sjajna, pa opet, osjećaj je jako pozitivan i moj i njegov. I mislim da bi mu trebala vjerovati.
Iznanadio me jer je zreliji nego što sam očekivala u nekim stvarima. Jer prihvaća neke ideje za koje sam mislila da nikad neće. Jer je od svoje druge godine pričao samo o autima, proučavao ih iz svih mogućih izvora, učio, volio...
Govorili su mu da kod nas nema takvog posla...da bira drugu struku...mislim da je i odabrao onu koja ima više smisla i ako se koristi na tom polju. Tugovala sam što nije mogao ići na fakultet...no nekako nisam izgubila nadu da će i bez toga nekako doći na svoje.
Pod praznicima sam mu pomogla ispisati molbu, malo to ukrasila i evo...došao je na mjesto jednakih takvih zaljubljenika, na mjesto na kojem može naučiti mnogo...na mjesto gdje vlada drugačija atmosfera nego na dosadašnjem poslu. S 21 malac ostvaruje san...ili bar kreće u tom smjeru.
A ja sam ponosna i sretna, još je samo potrebno pomoći uvjeriti mamu i baku da je to zbilja pravi put za njega. Jer...nešto je manje "siguran" od onog koji bi one za njega izabrale.
Post je objavljen 11.01.2018. u 06:57 sati.