Marketing
Nebo iznad birtije
Ima nešto u tom bosanskom duhu, nešto daleko i neshvatljivo mentalitetu ovdje. Tamo sam igrom slučaja, stari je kao rudarski inženjer kružio bivšom državom, završio gimnaziju i fakultet, s tim, kad sam već upisao fakultet, njemu je dosadilo lutanje, pa je doktorirao i zaposlio se, birajući između Zagreba i Rijeke, u Rijeci, dok sam ja ostao mlad tamo, odsječen od obitelji.
Odmah sam se nakon faksa vratio u Hrvatsku, propustio sam i bogovski posao pratnje austrijskih sportaša na sarajevskoj zimskoj olimpijadi, sve jer mi je bilo dosta tamošnje magle i hladnoće. Rat je bio surov, izgledalo je da ništa neće ostati isto. Ipak veli frend jučer na fejs chatu, nismo završili jedan razgovor, započet prije valjda 35 godina, nismo se toliko ni vidjeli, stavlja fotku bifea s viskijem, konjakom i jegerom, veli biraj oružje, kao da se ništa nije promijenilo, iako primjećujem da je sad muslimanski vjernik. Kaže, naćemo neko prenoćište, kad velim da je ubilo u ratu zadnje, kod kojih sam spavao i s kojima sam se družio.
Razmišljam tako u birtiji, točnije na terasi birtije, ja ovdje nisam skoro nikad boravio u unutrašnjosti kavana, osim u diskačima i noćnim klubovima, dok se još imalo mladosti i novca, tamo pak, kad bih rekao idem vani, stalno bih bio unutra, tamo se itekako družilo i komuniciralo. Iskreno, ne nedostaje mi to, odgovara mi ovdašnje odstojanje, al čisto se prisjetih, dok mi konobarica servira šipkov čaj s medom, koji se, iznenađujuće za Rijeku, dodatno ne naplaćuje.
Post je objavljen 10.01.2018. u 12:29 sati.