Još jedan dućan rasprodaja radi zatvaranja dućana. Rekoh po natpisima, nešto za mene. U stvari smo u Tower išli zbog Jinovih štapića u Mülleru, ali kad ti nabace natpise sve po pet kuna, ne možeš se ne zaustaviti. Zanimljivo da obično ti što propadaju spadaju u one već rjeđe koje imaju zabranu ulaska psima, tako da ih odmah manje sažaljevam. Uglavnom drugarica im je probrala šešire, već se frendice dive ulovu na njenom fejs profilu.
Ja se u trgovačkim centrima čekajući izmeditiram do mile volje. Uživam utješen među ljudima koji uglavnom nemaju pametniji način trošenja vremena. Jučer sam se dodatno zabavljao i s pametnim satom koji se neobjašnjivo gasio na mojoj ruci. Svi se brinu da mi ne bude dosadno, ovi od pokvarene veš mašine pod garancijom se očito ne misle javljati, drugi put crkava u garantnom roku.
Baterije me izdale u trenu kad sam mogao napraviti antologijsku fotku, ovako mi nitko neće vjerovati osim drugarice koja je isto primjetila. Djevojka u dućanu kulerski isprobava grudnjake, kad sam promijenio baterije nije mi se dalo više riskirati i vraćati. Uglavnom igra na sigurno, na crne.
Zato je vlak zamišljenima Jinu i meni projurio pred njuškama. Ovaj put sam imao fotić s svježim baterijama u ruci.