Svemirski brod je veselo lebdio svemirom svjetleći oko sebe.
Kada smo se odmorili, presvukli, napili i najeli, profesor je uključio automatskog pilota, i svi smo sjeli u brodskom restoranu za stol, da čujemo što je novo.
"Profesore idemo po feniks !" rekoh veselo
"Kakav feniks Johnny ?" upita profesor Vajt.
"Ziks objasni profesoru " rekoh veselo.
Ziks , mali čovjek zmija, je počeo objašnjavati i izvuče iz đepa malu vrečicu.
" Evo to je feniks "
"Ali to je obična trava " reče začuđeno Popi.
"Daj da vidim" reče zemljanin Mato.
Mato uzme vrečicu svojim velikim rukama, i istrese je na veliki stol, u restoranu našeg svemirskog broda.
Na stolu su se poredale osušene čudesne biljke.
Mato je pola sata mrmljajući, dobro pregledavao neobične magične biljke, sa povećalom i jakom baterijskom svetiljkom.
" Hej Johnny, pa ovo je ružmarin iz moje Dalmacije " reče zemljanin Mato
"Ne razumijem " rekoh
" 50 % ove čajne mješavine je ružmarin, 30% je lavanda, a ostalih 20 % posto je metvica, kozlinac ( astragalus ), matičnjak, sikavica, verbena, stolisnik, i suhe grožđice od grožđa izabele !" reče veselo zemljanin Mato "
Znam to, jer je moja baka, koja se bavila skupljanjem ljekovitih trava , svako jutro pila čaj od mirisnog ružmarina, a na večer smirujući čaj od lavande.
Poslije ručka u taj čaj je još stavila i C vitamin. "
"Meni je ujutro najbolji češnjak, he, he, he" reče Popi.
"Ovaj ružmarin je isti kao od moje bake, a raste samo u Dalmaciji, u Hrvatskoj, na planeti Zemlji." reče zemljanin Mato.
"U redu " reče profesor Vajt " ali prvo moramo pobjeći u siguran dio Svemira, na sigurnu udaljenost od planete Wiper."
Kad smo došli u siguran dio Svemira, dogovorili smo se kako doći do "Feniksa".
Upotrijebit ćemo nevidljivi antigravitacioni brod, borbene oklopne skafandere, i uz Božju pomoć ćemo uspjeti ukrasti feniks sa planete Wiper.
Moramo stvoriti jaku vojsku da sačuva mir na Popijevoj planeti Atopiji i oko Atopije.
Pošto imamo malo vojnika, malo zelenih malih gmazova,
a nemamo novaca za borbene robote, ti vojnici,
mali , slabi zeleni gmazovi, mirni, tihi , miroljubivi ribari na Atopiji, moraju postati najbolji vojnici u Svemiru !
Jaka vojska, jaka obrana donijet će trajni mir.
A mir će donijeti turiste, napredak, proizvodnju zdrave hrane i pića, prehrambenu i uslužnu industriju, i potaknuti razvoj i bolji život siromašnih, trenutno ugroženih malih zelenih Atopijaca.
"Johnny imamo ozbiljni problem sa starim vračem na Atopiji", reče ozbiljno stari profesor Vajt.
"Bez brige sredit ćemo ga pomoću feniksa" rekoh veselo
Morali smo napraviti dobre pripreme.
"Ako ne uspijemo, morat ćemo naći put do planete Zemlje, tamo ima ružmarina, to jest feniksa," reče Mato
"O kej," rekoh " ali nitko nezna put do planete Zemlje" i pogledam Matu
"Ne znam ni ja. Pamćenje me ne služi. Sve sam zaboravio" tužno će Mato.
Odabrali smo malu ekipu pravih boraca.
Ziks je bio vodič, dogovorili smo se da napadnemo skladište feniksa.
Natovarit ćemo što više feniksa na brod, i pobjeći što dalje od planete Wipers.
Skladišta su se jako dobro čuvala. Morat ćemo biti jako brzi.
Kad sve nabavimo naša vojska će biti puno bolje opremljena, imat ćemo feniks, šljemove sa hipnotizerom, oklopne borbene skafandere, wipere, nevidljive antigravitacione brodove.
Nedostajat će nam oružje koje ima svemirska nepobjediva vojska federacije, tahobombe i taholaseri.
Trebat će nam i više političkih veza u svemirskoj federaciji,
za podršku planeti Atopiji.
Kombinacijom jake vojske i mudre aktivne politike mogli bi uspostaviti dugotrajan mir i slobodu Atopiji.
Ogromni svemirski brod "GROM" opremljen antenama za nevidljivost, antenama za antigravitaciju, načičkan laserskim moćnim topovima, polagano se je došuljao, skriven iza jedne međuzvjezdane komete, do planete Wipers.
Na brodu je bilo nas deset vojnika i nekoliko borbenih robota, te vozila za utovar "feniksa".
Uključili smo nevidljivost i krenuli prema planeti Wipers .
Planeta je djelovala zlokobno.
Oko planeta su kružili svemirski brodovi opasnih ljudi zmija.
Nisu nas primjetili, jer smo uključili nevidljivost.
Provukli smo se kroz njihove redove.
Spustili smo se pored skladišta feniksa.
Da bi mogli izaći iz broda , morali smo isključiti jaka elektromagnetska polja nevidljivosti visoke frekvencije.
Kad smo nas petorica izašli iz broda, dočekala nas je laserska paljba !
Zrake iz laserskih pušaka zujale su oko naših glava kao smrtonosni komarci.
Bacili smo se u prvi zaklon.
Srećom proradili su naši topovi sa broda i uzvratili paljbu.
Popi, Ziks, profesor Vajt, zemljanin Mato i ja trebali smo se probiti u skladišta i omogućiti našim robotima da izvrše utovar feniksa u brod.
Laserski topovi sa našeg broda krčili su nam put.
Odjekivale su eksplozije na neprijateljskoj strani, i uskoro se pojavilo zatišje.
Popi je hrabro pretrčavao od zaklona do zaklona.
Jedan od nas se prebacivao naprijed, dok su ga drugi naizmjenično štitili, pucajući iz laserskih pušaka.
Osjetio sam da nas netko cilja sa desne strane.
Bacio sam se na pod iza zaklona. Laserska zraka prošišta iznad mene.
Zujalo je na sve strane, razni ubojiti geleri padali su gušće od kiše !
Javio sam radio vezom položaj neprijateljskog strijelca našem ratnom brodu.
Ubrzo su se topovi okrenuli u tom smjeru!
Cijelo to područje pretvorilo se u dim i plamen!!
Naš plan se polako počeo ostvarivati...
Samo sam se nadao da se Popi drži zaklona,
a ne da glumi "glinenog goluba" nasred ceste.
Za pobjedu trebao nam je svaki zdravi član posade.
Uz podršku naših topova sa broda i pametnim pretrčavanjima od zaklona do zaklona, uspjeli smo doći do prvih zidova skladišta.
Skladište je bilo dobro utvrđeno, debelim zidovima i strašnim kulama.
Pozvao sam sa broda borbenog robota Wilija.
To je u stvari bio mali, lagani ali vrlo pokretni, i okretni tenk.
Ispred sebe je gurao valjak za čišćenje mina, bio je oklopljen najboljim sendvič oklopom, opremljen senzorima, radarima, laserima.
Njegov moderni snažni laserski top probijao je i najdeblje zidove i oklope.
Robot tenk Wili stalno se je brzo kretao lijevo desno, i napredovao cik cak putanjom, izbjegavajući neprijateljske protuoklopne rakete. Mi smo mu javljali gdje su zasjede.
Wili je uključio i jako magnetno zaštitno polje oko sebe, koje je odbijalo laserske zrake i projektile.
Wili je ubrzo došao do zida i počeo raditi rupu u zidu svojim jakim laserskim topom.
Uskoro je u zidu bila velika rupa koja se dimila.
Wili je ušao u rupu, uz veliku buku svojih motora i gusjenica. Krenuli smo za njim.
U zraku je lebdio miris paljevine i oblak dima koji je smanjivao vidljivost.
Držao sam se iza sigurnosti hladnog čelika malog tenka.
Ušli smo u veliko skladište puno sanduka. Ziks je povikao : " Evo feniksa !"
Post je objavljen 08.01.2018. u 21:52 sati.