Marketing
Seljačine iz lektire
Još jedan grozan jugovit dan prožet kišom. Žalosno je što je neradan, radne dane svejedno što ubija. Veš mašina je sinoć ponovo odlučila zezati, naprasno smo je plešuću zaustavili, sad se rublje cijedi nad kadom, ne mogu se ni tuširati, to nekad pomaže.
Čitam dnevnike Divne Zečević, teško je čitati nekog tako kritičnog prema životnim pojavama i okolici kao što je ona, ipak vrijedi se potruditi. Podsjetilo me na zaboravljeno, da se i u socijalizmu zavidilo onima što su bili "snalažljivi", oni drugi poput Divne su bili osuđeni na životarenje. Opisuje nemilosrdno suvremenike koji su u moje gimnazijsko vrijeme već spadali u obaveznu školsku lektiru, Vjekoslav Kaleb je npr. bio gruba neodgojena neotesana seljačina, zanimljivo, malo guglam, kaže wikipedia učitelj po zanimanju, koji bi se mogao i malo pripremiti za svoja gostovanja, Desnica, kojeg pamtim po komadu jer nisam pročitao neka njegova proljeća, je još gori, ne zaslužuje ni minimum osvrta na susret s njim, Šegedin patetični folirant i tako to, sad ja već pišem po sjećanju, jedan ugledni suvremenik joj dobronamjerno savjetuje da se karijera pjesnikinje stiče preko kreveta, naravno to joj zaobilazno govori, a akademik Frangeš otprilike potvrđuje da je nažalost to otprilike tako, ona se sjeća da je tako nešto pisala i nenadmašna Marlene Dietrich za glumački život, pa to hrani njeni ionako naglašeni pesimizam.
Zanimljivo je da će dosta čitatelja, poput uostalom i mene, povjerovati dnevnicima gđe Zečević, o kojoj, za razliku od dotičnih, nemamo pojma kako piše. Iz tih dnevnika, kao iz rijetkih boljih blogova, izbija iskrenost, uostalom u dnevnicima i nemaš baš nekih razloga lagati, dnevnici se ne pišu za umjetničku besmrtnu slavu, meni je novo samo da su i nekad kao i danas akademici postajali vrlo često samo neki "snalažljiviji" dečki.
p.s.
Danas ni ja nisam zadovoljan nitijednom fotkom, dosadne kao dan.
Post je objavljen 07.01.2018. u 14:01 sati.