Završio si igru. Zaigrali se vali.
I digla se oluja. Sve tvoje umotvore
I crteže u pijesku vali su izbrisali
I sve ti je oblutke već progutalo more.
Za sve okrivio si… prohujalu oluju,
No možda nisi znao, dok kuneš morsku pjenu,
Da iste moćne sile čak zvijezde otplavljuju
Sa vedrog noćnog neba. Sada. U ovom trenu.
I desiti se može dok okrećeš mu leđa,
I desiti se može ko poplava u jesen,
Da jednu iza druge, sve zvijezde tvoga zviježđa
U kojemu si rođen - kozmički val raznese.
Možda te novo zviježđe još noćas iznenadi,
Jer noćno nebo, dragi, ozbiljno na tom radi.
Post je objavljen 06.01.2018. u 18:17 sati.