Eto događa se, jučer sam objavio kako sam Moebisovu knjigu odabrao zbog naslovnice, bio siguran da sam fotku naslovnice objavio, sinoć čitam komentare i malo me iznenađuje da fotku baš nitko ne komentira i onda primjetim da je nisam ni stavio.
Ispravljam grešku, poznati motiv, križ i golo tijelo, ionako jučer cijeli dan i jutros kiši i nema šanse za neke zanimljive fotografije.
Moje ekipa na twitteru se osvrće na Orbanovo gostovanje kod bavarskih demokršćana, neki na lupetanje mađarskog premijera koji si je umislio da je mesija, drugi pak bavarskog domaćina i glasnogovornika stranke Dobrindta, koji pak najavljuje konzervativnu revoluciju. Intelektualna slabost, ismijava ih se zbog nepoznavanja pojmova, ono ako je nešto konzervativno ne može biti revolucionarno, Orban pak veli da je on kapetan koji štiti južne bavarske granice, frendica mi primjećuje da ne zna ni strane svijeta, tu je pak u društvu i gradonačelnik Kijeva dvometraš Klitschko, bivši boksački šampion, moje komentatorice se smiju fotki ogromnog Klitschka, srednjeg domaćina i malog Orbana, s tim da mali pati od izraženog kompleksa veličine. Rugaju se nadmoćni intelektualni umovi kao da je to neka utjeha, igrom slučaja postoji ovaj put nada, za razliku od SAD-a Mađarska je mala i ne predstavlja realnu opasnost za europski mir, iako tog Orbana njemački konzervativni revolucionar očito obožava zbog iznošenja muških stavova.
Jadno je sve to, život je ionako tako realno kratak i onda ti budale usijanih mozgova izazovu ratove i ti kao moj moj prijatelj pogineš od ruke lokalnih lopova, luzera i pijandura koji su eto ipak igrom slučaja, muški te obitelji, osuđeni u Haagu, uz suze ovdašnjih domoljuba, jer to su bili naši, a eto, i oni su nosili križeve kao njihov pretpostavljeni, slavni heroj. Živim u slobodnoj državi u kojoj seljaci ne znaju za Moebiusa, inače bi svakako sprečili objavljivanje stripa s ovakvom bezbožničkom naslovnicom.