Marketing
Put snova
Od mene do Mjeseca vijuga put kao neka dugačka traka po kojoj hodam. Noćas sam, naslonjena na veliku kuglu, zaspala u vrtu i sanjala Mjesec. Mjesečina može da igra čudnu igru s maštom, čak i sa maštom sanjača.
Put je vijugao kroz šumu, kao nekada, ali je bio uzan i nekako drugačiji, tanji. Šume, koje su i onda davno, uvijek prijeteći čuvale stražu, najzad su zaposjele prostor i mračno se zgušnjavale oko njega. Gola, bijela stabla breza zbila su se jedno uz drugo i stvorila svod, kao svod neke katedrale. Njihove grane ispreplele su se u nekakvom čudnom zagrljaju, prinuđeno. A isto tako i drugo drveće koje nisam poznavala, svečani hrastovi i nakazni brijestovi upetljali su se između njih.
Mjesec je tajanstveno provirivao, neopažen, i nije više bio okrnjen. Krug je bio okrugao.
Post je objavljen 04.01.2018. u 11:02 sati.