ova pjesma je napisana 1973. godine, bilo mi je samo 16 godina
Pršteće latice života zaokrenule su svoj put na drugu stranu bivanja i pokrenule prljavu bujicu, da opere tragove smrti i ludog bola koji nataložen leži na tijelu rastvorenom, sa mrljama na sebi.
Magla je progutala Sunce, a prljav žuti snijeg kao trula ljubav dolazi i bijedno šapće životinjskim glasom, tužno zavijajući, radeći vjeru i tražeći novu žrtvu.
Krik se miješa sa hropcem, daviš me tupim pogledom, u neznanju me ljubiš misleći, da je to ona koja rastvori tvoju dušu na ubilačke dijelove i tražeći rukom tijelo moje, zaboravio si nju i pripao meni, kao vragu duša, kao smrti život.
Krikovi noći probudiše nas i nismo znali tko smo i zašto jedno pokraj drugog ležimo.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8054-662 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.