Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/umijecepokreta

Marketing

Oslobodimo srce iz okova nepovjerenja...





Tražim pomilovanje za sva nesretna srca.

Tražim pomilovanje za zgužvane misli
Za one koji su se izgubili
I svoje srce stisli.

Za one koji klecaju pod teretom svog bremena
I koji ne znaju da za sve treba vremena
Za one koji hoće da na prečac
Postignu mnogo.

Tražim pomilovanje za one koji bježe od života
I koji su zaslijepljeni idejom
Da postoji divota
Jedino izvan naše planete
Za one koji bježe kao dijete
Kad se pred njima ukaže problem
Kojem u oči treba pogledati.

Tražim pomilovanje za one koji sami sebe ne razumiju
Nije zato što ne umiju
Već zato što su se udaljili od sebe
I što njihovo srce težak teret grebe
Što su ga sami sebi natovarili !

J. Prevert






Kraj prošlog stoljeća, njegovo zadnje desetljeće, je nazvano desetljećem ljudskog mozga. Istraživanje mozga nas je uvelo u čudesan svijet zbilje i snova, razotkrilo neka njegova, do tada prikrivena, djelovanja. U toj čudesnoj tvornici našega života su tisućljećima spavale, svijesno ne spoznate, mnoge naše mogućnosti.

Emocija je nazvana izvorom kreativnosti i postala nedjeljiva od "čistog" razuma.

Kroz evoluciju se održao Homo Sapiens. jer je u sebi sjedinio Homo Fabera i Homo Ludensa. On je predstavnik jedine vrste koja se za sada ne mora bojati protivnika, jedina vrsta koja za sada nema konkurenciju.

Ljubav je jedna od osnovnih emocija koja je Homo Sapiensa oblikovala u biće kao što smo ti i ja, on, ona vi, mi, ali ljubav je u isto vrijeme i jedna za misaoni um problematična emocija.

Već sama tvrdnja da ljubav nastaje i izrasta iz srca zbunjuje naš misaoni um. Ljubav se osjeća u tonovima ljubavne šansone, osjeća se kao treptaj srca, kao lepršanje leptirića u trbuhu, kao šampanjac umjesto krvi.

A onda se iznenada javljaju strahovi od gubitka tog divnog osjećaja. Strah ledi krv, ubija leptiriće u trbuhu, guši srce. Osjetilno, osjećajni dio našega uma preuzima vodstvo i mi postajemo posesivni. Ljubav tada postaje mučilište, tamnica iz koje osoba koju tako neizmjerno volimo želi pobjeći.

Jedino što nam u takvim situacijama može pomoći je naš misaoni um. Njime smo u stanju napraviti bilansu svih svojih duševnih stanja, svih pogrešaka koje smo učinili. Pitanja koja si tada postavljamo moraju pronaći odgovore u nama samima, a ne u partneru.

Svako zašto uvijek ima svoje zato.

Misli pomoću kojih pokušavamo dokučiti, shvatiti, obuhvatiti, kontrolirati ili izmijeniti osjećaje nam tada pričaju priču o našim strahovima, nesigurnostima, propuštenim trenucima, željama i očekivanjima.

Kada počnemo izmišljati pričice, izmišljati scenarije i interpretacije, vodimo bitku sami sa sobom. Dapače, počinjemo vjerovati u te tvorevine osjećajnog uma, one postaju stvarne, počinjemo utjelovljavati scenarije nesvijesni činjenice da smo zarobili "SRCE" u lance nepovjerenja i pri tome sami isključili voljenu osobu iz emotivnog života.

Osvijestimo li i osmislimo ta duševna stanja, ona postaju putokaz ka slobodi srca, ka emotivnoj slobodi u kojoj smo spremni na davanje i primanje ljubavi, ljubavi pomnoženoj sa ljubavlju.

Univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u nama pronalazi nove puteve ka boljem razumijevanju sebe samoga i voljene osobe.

Tek tada stojimo pod suncem i spoznajemo da nismo gubitnik, tada prolazimo kroz vrata sunca, osjećamo LJUBAV i živimo život.

Dijana Jelčić... jedno davno razmišljanje ... objavljeno na blogu... 04. 01. 2009... tadašnji komentari me ohrabriše na ponovnu objavu...





Post je objavljen 03.01.2018. u 12:12 sati.