Marketing
Provincijske bojne
Danas kad sam praktično zarobljen u Virovitici, razmišljam s razumijevanjem o riječima poznatog umjetnika, fejs prijatelja, da ne bi mogao zamisliti život u gradu ispod milijun stanovnika. Razmišljam, kako to da s sjetom pričamo o godinama u srednjobosanskom gradiću Varešu, ubijenom i opustošenom u prethodnom ratu. I Vareš je bio provincija, ali u četvrtom srednje sam živio sam u stanu, imali smo mladost, novca, alkohola i sredstava za uživanje u izobilju, u mom stanu kao i na obližnjem brdu smo živjeli prvu međunarodnu komunu u bivšoj državi, te smo se normalno osjećali nadmoćni okolici, no to s mentalitetom malih mjesta neme veze, te nije ni čudo, iako su tamo nacionalne stranke izgubile na predratnim izborima, da je uskoro nasilno zavladao ološ iz sva tri naroda. U Virovitici još uvijek djeca u pratnji ponosnih djedova bacaju petarde, djeca novopečenih milijunera nisu bedasta, kako čujem izuzetno su rijetko doma, tko ih šmirgla sve skupa, da nisam predugo zaglavio, ne bi mi nikad ni pali na pamet. Zanimljivo, da sam bio u pratnji psa, sigurno bih barem pljunuo djeda, sam se suzdržavam, samo sam ga lagano odgurnuo ramenom u prolazu.
Post je objavljen 03.01.2018. u 16:07 sati.