Marketing
iz sarajeva s ljubavlju
Ima nešto od srca do srca, neka tanka nit...
To je od Crvene jabuke i od sinoć, a trebala bih početi od preksinoć i dočeka Nove godine na gradskim ulicama, na Marijin dvoru.
Bila na Čoli tu noć. :)
Dobro se utoplila, pamteći smrzavanja nekih prošlih godina na dočecima vani, pa ogrnuta s dva velika šala od kojih je jedan stalno padao i svako malo netko bi ga za mnom podizao i dodavao ili upozorio 'vuče vam se šal po cesti' (ali toliko je stvari na meni, tko bi sve to držao na okupu), krenula s namjerom i fotografirati već putem kako se rijeka ljudi ulijevala u prostor predviđen za koncert, kad me privuče blještavilo zimskog bazara i muzika Beatlesa iz parka kraj kojeg sam prolazila i skrenem... a unutra, dok sam fotografirala, neki momak, nenamjerno, žureći pa nije niti vidio što napravi, zakačio me tako da mi je iz ruke izbio foto aparat koji je tresnuo na beton i oštetio se, tako da su snimci koje vidite ovdje napravljeni s mobitelom. Poslije, nastavljajući put s osjećanjem čuđenja kako se najednom, potpuno neočekivano, u trenu nešto promijeni i više nije isto, mislila sam 'eto ti, da nisi skrenula....' .....
Ali ostatak večeri - i pored mlakog kuhanog vina s jednog od prodajnih pultova iako se iz lonca pušilo - čim je počela muzika, sve i bilo je muzika...
Stanica Podlugovi - za Fresha i sve koji se osjećaju fresh. :)
Popularni 'Londonac' bus, inače stacioniran pred Cheers pubom u centru grada, našao se i ovdje sa svim obilježjima koji upućuju da je prigrlio svoju novu zemlju i da je prigrljen.
Poštedjet ću vas silnih megabajta videozapisa s novogodišnje večeri i prijeći na drugu večer - kratki video iz centra grada - koncert Crvene jabuke ispred Vječne vatre.
Ipak sam se iz sve te gužve izvukla gubeći se u masi i neprimjetno udaljila s lica mjesta.
Nitko ne bi posumnjao u nedužnu fotografkinju, koja bogtepita odakle je stigla, slika
Štrosmajerovu ulicu i katedralu.
Ovdje sam se već morala kamuflirati jednim od šalova.
Nitko ne bi posumnjao ni da je ovdje u podrumu jedan mali jazz klub.
Ulica Čižmedžiluk na Baščaršiji i mali atraktivni restorančić To be or not to be, s prekriženim 'or not' (ali to se ne vidi na slici)
Na povratku opet kroz centar, zastajući na kratko poslušati još jednu pjesmu Crvene jabuke, ali ovaj put zaobilaznom ulicom prilazeći masi s leđa i s mišlju kako bi bilo dobro kad bi se ovako javnost pojavljivala i kao korektiv vlasti kad stvari odu predaleko ili da ne bi otišle predaleko.
Blizu sam kući... Još prvu večer, tek kad sam se s koncerta vratila u stan, postala sam svjesna da osim raskošnog vatrometa u ponoć, nisam čula nijednu petardu, a da nisam - čula sam tek po povratku i u tišini sobe, a tako je bilo i druge večeri, bez petardi. Večeras je tiho, i tiho kao kada pada snijeg, načeto još jedno novo klupko u koje smo upleteni, počelo se odmotavati....
Post je objavljen 02.01.2018. u 22:21 sati.