Nova godine, nove šanse. Na koji način ćemo ih ovaj puta propustiti, ne obratiti pažnju, okrenuti se na drugu stranu? Hoćemo li se i dalje baviti s manje bitnim i zanemarivati najbitnije? Što je najbitnije? Pozdraviti se s umom i otići izvan njega. Što je tamo? Sve što vam treba.
Za ovu godinu imam puno uzbudljivih planova i ideja. Ako im se posvetim potpuno, neke ću sigurno ostvariti. Neću se ničega držati ko pijan plota. Ako nešto uporno ne uspjeva, možda je i bolje tako. Za sve postoji razlog. Nije mi se jednom desilo da žalim za nečim što ne uspije, a onda se s vremenom pokaže da je i bolje što nije uspjelo. Za sve postoje razlozi. Možda i ne postoje. Ne znam. Možda je život tek slučajnost proizašla iz kaosa. Ali po svemu sudeći, teško da je tako. Ljepota je uvijek na dohvat ruke, čak i u periodima koji su teški i ne sviđaju nam se.
Ako sam uljuljan u svoju zonu ugode, neću se maknuti s mjesta. Ako se ne maknem s mjesta, stagniram. A stagnacija je ništa drugo nego nazadovanje. Može se jedino naprijed. Smiješno je i uzaludno gledati untatrag. Nema tamo baš ničeg vrijednog. Tu smo gdje jesmo i možemo djelovati jedino s te točke. Sva stvarnost je ovdje. Novo je uzbudljivo. Svaki trenutak je potpuno nov i pun potencijala. Ne bojajmo ga prošlim iskustvima, pogledajmo ga onakvog kakav je. Otvorenost je ključ. Kao i bezazlenost. I znatiželja.
Post je objavljen 01.01.2018. u 13:27 sati.