Marketing
Ravna Nova gorina
Mnogi se pred sam kraj godine žale na prijatelje ili češće dosadne znance koji, između ostalih pitanja sitnih razgovora, izražavaju svoju znatiželju gdje će se provesti proslava Nove godine? Koliko mi je to pitanje mrsko (iz nekih drugih razloga od većine, čini mi se - možda su dodatno iziritirani oni koji ne znaju kud bi?), toliko sam i zabavljen kada se svi čude da mi idemo na planinu. Kada u sve to dodate faktor mrklog mraka (koji jučer nije bio prisutan zbog jake mjesečine) čuđenju nema kraja, a ona graniči i s malom dozom zabrinutosti. Možda najbolje cijelu situaciju opisuje reakcija jednog od domaćina u Filićevom domu: "Od Trakošćana pješke? Isuse Kriste..." A ja se ne mogu načuditi ljudima koji su navodno stalno izloženi veselim i nadobudnim planinarima, a opet su u čudu kad vide planinarsku strast. No, skriva se tu dosta teška istina o tome tko zapravo dolazi do planinarskih domova i kuća ili bolje reći KAKO dolazi.
Daleko od toga da smo mi profesionalci koji sve znaju! Planina je tu za svakog čovjeka koji joj pristupa s radošću, a ja vam garantiram da svatko može pronaći nešto za sebe u ljepotama prirode. Nema to ni veze s fizičkom kondicijom na koju se mnogi pozivaju kao izgovor zašto baš ovaj put (a to je, naravno, svaki put) ne bi otišli s nama u planine. Ima i onih koji pristanu i dosad nisam čuo nijedan značajniji prigovor. Bilo je cendranja i stenjanja pod pritiskom planine, ali svi su ionako osvojeni dok dođu do vrhunaca i pogleda koji sežu uistinu daleko. Spoznajna vrijednost takvih trenutaka se ne može opisati.
Želio bih ovu godinu započeti, u planinarskom smislu, skromno i izraziti svoju duboku želju da naučim još više i da nas noge nose po mnogim planinarskim stazama sve do nebeskog svoda. Imam velike planove za 2018. godinu, a oni obuhvaćaju najviše vrhove Hrvatske, ali i mnoge vrhove inozemstva. Budući da jedna škola konačno dolazi svojem kraju, vrijeme je za nove škole i nova učenja. Samo će me nepoklapanje dostupnih datuma spriječiti od upisa u opću planinarsku školu. Ima tu još planiranih stvari, ali bitno je da se pogled ne skida s vrhova i novih avantura.
Noćno planinarenje?
Svakako izvanredno iskustvo koje trebate probati, ali nakon par puta shvatite da je planinarenje po danu mnogo senzualnije. Mrak vam ne dopušta prizore, a i tu je potreba za konstantnim praćenjem onog što vam se nalazi pod nogama. Prije dvije godine obavili smo Ivanščicu (također na Novu godinu), a ove godine i Ravnu goru. Imajte na umu to da je snalaženje otežano i ukoliko baš jako dobro ne znate rutu, moguće je da ćete zalutati i produžiti si put. To se dogodilo nama upravo jučer kad je Nikola počeo brzati, a ostatak ekipe je zaostao (uzimajte u obzir fizičku pripremljenost SVIH članova! Prilagodite brzinu najsporijima!). Preuzeo je Nikola tako kormilo pa smo malo skrenuli ulijevo. Sve, naravno, legitimno - staza je bila označena, ali malo smo vrludali i našli se pred Velikim pećinama. Najteže je upravljati skupinama kod kojih je fizička spremnost članova očito različita. No, sve su ove naše planine pitome i nema nikakvog straha jer se uvijek može malo stati i pričekati ostale članove. Ipak, ukoliko probavljate veće zalogaje, ljudi moraju biti svjesni da za određene ozbiljnije rute treba fizička spremnost i prilagođenost na velike napore.
Medokozovih jedanaest
Medokozovi plaćenici su neformalna planinarska skupina koja promovira planinarenje i bivanje u prirodi. Na jučerašnjem/današnjem pohodu na Ravnu goru bilo nas je jedanaest. Andro se konačno malo vratio planini, a rijetki su oni (među njima i moji najzagriženiji suplaninari) koji znaju da je on na nekim mjestima bio prije svih nas kada je u srednjoj školi išao na par izleta s našim profesorom geografije. Može li profesor filozofije voditi učenike u planine? Čini se da ni ostali s genetskim predispozicijama ne zaostaju čemu svjedoče mnoge priče iz planinarskih anala obitelji Lazar i obitelji Buć. Otvaranje konzerve s kamenom i očijukanje s brđankama su anegdote koje će ostati s nama. Roditelji koji su mnogo spavali po šatorima, djedovi koji su u tišini (zvukovima) prirode čuli nešto "više" - tu je moguće mjesto gdje se treba tražiti razlog ovom divljem plamenu koji tinja u našim srcima. Ma i dalje od toga, dedek Kajbumščak možda najbolje zna odgovore na porijeklo žarke ljubavi prema prirodi.
Filićeva velika gozba
Već davno mi se učinilo da su masline boljeg okusa kad ih prenesete par kilometara vlastitim nogama i donesete ih na vrh. Masline su samo specifični primjer, danas to može biti bilo šta. Jučer se na stolu našlo stvarno svašta, a domaćini su mojim prijateljima nosili i svakakvo meso (iako ne prepoznajem vrste pripremljenog mesa po mnogim zadovoljnim uzdisajima mogao sam zaključiti da je to nešto sasvim fino). Ja sam probao Filićev kukuruzni kruh i odobravam ga. S druge strane, Filić mora od Pasarića još jako puno toga naučiti o kuhanom vinu! Srebo je to dobro opisao rečenicom: "Pola vino, pola cuker" Vrijeme proslave Nove godine je vrijeme kada su ljudi većinom u nizinama i prežderavaju se i napijaju raznim toksičnim krutinama i tekućinama pa je planina idealno mjesto ako želite gotovo prazan dom. Onaj Pasarić na Štefanje od prošlog tjedna ubio nas je sve u pojam. Jučer je osim nas u Filićevom domu bila još jedna grupica starijih ljudi koji su do vrha došli automobilom. Domaćini su bili jako uslužni i hvala im na tome, a ako se nismo ponašali u skladu s našim godinama (mislim s tim na veliku želju za feštanjem), ispričavam im se što smo iznevjerili njihova očekivanja. Ipak, na umu treba imati i silazak s planine pa ne bi bilo pametno popiti i pojesti previše toga. U svakom slučaju, preporučamo vam gospodu iz Filićevog doma!
Krešimir Filić i njegova soba
"Krešimir Filić je među osnivačima Muzealnog društva, planinarskog društva i pjevačkog društva Tomislav. Bio je veliki znalac varaždinske kulturne baštine, a očito i planina."
U Filićevom domu postoji posebna Filićeva soba i pitali smo se što se tamo nalazi? Kako noćni planinski zrak utječe na maštu i kreativnost možete vidjeti iz nagađanja jednog od suplaninara:
"Nutra je sam Filić. Leš. Preparirani. Miriše na sušeni bakalar. Stavili su ga u krevet i ima lijevu nogu u zraku jer čak i u smrti hoće napraviti sljedeći korak po planini. Neki ljudi idu u vječna lovišta, a neki idu na vječni uspon. Neka je sretno gospodinu Filiću!"
Bogatiji i siromašniji
Tko ima više novaca da ih ispuca u zrak? Ruralna brđanska područja u okolici Ravne gore se s pucnjavom nisu iskazala, a ako se išta o tome i može zaključiti onda se u Zaprešiću ima para! Već prije dvije godine smo se uvjerili da s planine ta manija za barutom izgleda puno bolje - nema neugodnog zvuka i izgleda kao da počinje svjetski rat. Ili da polja nafte rigaju plamićke u zrak. Puhao je siloviti vjetar kod Filićevog doma pa su oblaci brzo plovili nebom. Vidljivost je bila odlična i vidjelo se sve do Medvednice i do tornja na Sljemenu. Trakošćan je dobro vidljiv s Ravne gore i stalno sjaji u mraku.
Prvi planinari u novoj godini i fatalna dijagnoza
Ukoliko pogledate čija su imena prva (2016.) u upisnoj knjizi Pasarića, naići ćete na naša imena. Ukoliko pogledate čija su imena prva (2018.) u upisnoj knjizi Filića, naići ćete na naša imena. Mislim da je to dobra nagrada za vjernost planini. Imena, naravno, nisu bitna. Bitna su iskustva. Ipak, ako osjećate unutarnju sreću kada pod smjer dolaska napišete "Struja" ili "Tamni dol", moglo bi biti da ste već smrtno bolesni. Vaš duh je zaražen avanturističkim planinarskim virusom, a prognoza planinskog doktora Medokoza je da ćete do kraja svog života (dokad će vas noge nositi) pokušavati splezati na urnebesna mjesta, po grandioznim stijenama, preko planinskih pašnjaka stremeći nagrađujućim vrhuncima. U svijetu betona i shopping centara, vi ste prokleti i neshvaćeni. No, među onima koji također boluju, vi ste svjetionik u mraku i podrška! Nema razloga za sram. Viknite glasno: JA SAM PLANINAR!
Budite zdravi, sretni i hodajte mnogo. Neka nam svima 2018. donese mnoge avanture! Vidimo se na planini!
Post je objavljen 01.01.2018. u 10:40 sati.