Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Pitagorina čaša...




Ako se čaša napuni do određenog nivoa, iz nje se može normalno piti. Ako se pretjera i sipa više od označene ivice, sva tečnost iscuri kroz otvor na dnu. Neumjeren čovjek ostaje bez vina. Cilj je bila promocija jedne od najvažnijih vrlina Pitagorine škole - umjerenost. Ostale vrline na kojima se insistiralo su razboritost, pravednost i hrabrost.
Pitagora je peharom za vino ukazao na razliku između neumjerenosti i umjerenosti. Neumjerenost zrcali nedostatak kulture pri točenju i konzumiranju alkohola.





Danas smo svjedoci traganja za velikom srećom, uspjehom i zadovoljstvima, a što više imamo to više želimo. Tako ulazimo u začarani krug u kome nam nešto uvijek nedostaje sve dok ne shvatimo da nam zapravo nedostaje mjera.

Umjerenost je važna jer je ona jedan od preduslova unutrašnje ravnoteže, spokoja i sreće. Pitagora je želio naučtiti svoje đake i sve ljude velikoj istini... nutarnje bogatstvo se krije u mjeri.






Pogled kroz čašu...





Prolutala sam arhivom.





Tri godine je prhujalo, ostala su sjećanja i fotografije...





Oduševila nas izložba Julia Frangena Pogled kroz čašu... svaka fotografija priča svoju priču.







Julio je zaustavio i uramio trenutke uživanja,
ovjekovječio ih i nama darovao
osjećaj dionizijskog slavlja.






Čaše govore, pričaju, pjevaju, slave vrijeme vina, pjenušaca i cognaca...
u čaši božansko piće piše poeziju kapi...
Sjetih se crtice iz života Antona Čehova. Kada je odlazio u tamnicu na otok Sahalin, prijatelji mu, kao oproštajni poklon, darovaše bocu konjaka. Sačuvao je je tokom čitavog napornog, šest tjedana dugog putovanja kočijama i brodom, da bi je otvorio prve noći na ostrvu. Pisac koji uživa u konjaku boje jantara udišući opojno isparenje, taj dah raskoši, usred smrada tlačenja i muzike okrutnosti. Čuo je zveket osuđeničkih lanaca. Konjak nije bio samo dar prijatelja, već zrcali i dar njegove umjetnosti, zrcali sliku u nevolji zadovoljenog pjesnika.







Vratih se u vrijemje lutanja vinogradima i degustacijama u vinskim podrumima... uživanjima u restoranima...Somelieri su uz svako jelo nudili specijalnu vrstu vina i govorili... u pri jelu i piću treba znati uživati... i očima se uživa... zbog okusa i slavlja osjetila svaka vrsta vina zahtjeva svoju čašu... pjenušac svoju... kupovali smo ih...






cognac svoju... eto imam čašu... nosi
ime ljubavi...







i ostaci iz vremena pradjedova...





čuvam ih jer poezija uspomena daruje snovitost zbilji...
a umjerenost u svemu daruje nutarnji mir, zadovoljstvo i sreću...

Pitagora nam je tu istinu ostavio u naslijeđe...


Dijana Jelčić





Post je objavljen 28.12.2017. u 07:07 sati.