Marketing
Križevci
Križevce sam već posjetio bajkom prije dvije i pol godine, ali samo u prolazu, na putu za Kalnik. Ovaj put cilj bicikliranja bili su sami Križevci i kratko razgledanje središta grada. Krećem iz Ivanić-Grada oko devet sati, i vozim po lijepom sunčanom vremenu na ugodnih desetak stupnjeva. Dojam malo kvari uporan jugozapadni vjetar, ali puše mi uglavnom u leđa, pa se ne bunim previše. Brzo prolazim poznatih prvih dvadeset kilometara i stižem u Dubravu Vrbovečku, gdje radim kratku pauzu, kako bi protegnuo noge. Nastavljam dalje po uskoj lokalnoj cestici kroz Žukovec i kratko zastajem kraj namreškanog jezera u mjestu Fuka, kako bih ga fotografirao. Magistralnu cestu Zagreb-Bjelovar samo presijecam i po lokalnoj cestici, koja prolazi kroz vinograde, šumarke i još nekoliko manjih sela dolazim u Križevce.
Pješice obilazim uži centar grada, fotografiram i smještam se kraj klizališta na glavnom trgu, gdje u lokalu na otvorenom kupujem čaj i hot dog s ljutom kobasicom. Vrući čaj, začinjena hrana i prilično izdašno prosinačko sunce griju me dok odmaram i promatram klizače i brojne šetače. Božićni ugođaj koji još vlada gradom čini da se osjećam vrlo ugodno u simpatičnim i pomalo pitoresknim Križevcima. Nakon odmora i osvježenja pakiram se i krećem istim putem natrag.
Već na izlazu iz Križevaca vidim da povratak neće biti nimalo lagan. U mišićima nogu skupilo se već poprilično umora. Vjetar pojačava i puše mi u prsa, dok se skupljaju oblaci i tjeraju me da navučem deblju jaknu i rukavice. Trošim puno energije, a sporo napredujem, dok se hrvam s vjetrom. Dodatno me iscrpljuju brojni kratki usponi na kojima moram uložiti maksimalnu energiju i koncentraciju, kako ne bi morao gurati bicikl i gubiti vrijeme. Kad vozite neravnim terenom, preko takozvanih hupsera, gdje se cesta u više navrata diže i spušta, nemate stalni ujednačeni ritam. Prisiljeni ste često mijenjati stupanj prijenosa, kako bi bio optimalan. Dok se uspinjete, tijelo se pojačano grije i znoji, pa je potrebno otkopčati ili skinuti gornji sloj odjeće. S druge strane, na spustu se hladite, znoj se suši i dodatno vas pothlađuje, pa se treba zakopčati i obući. Sve nabrojano je puno izraženije kad ste umorni, kad je vjetrovito i kad je zima.
Uz priličan napor dokopam se nekako Dubrave Vrbovečke, u kojoj sam prisiljen napraviti dužu pauzu, kako bi skupio snagu za zadnjih dvadeset kilometara. U zadnjoj dionici, vjetar slabi, ali se lagano hvata sumrak, pa uz upaljena svijetla pedaliram prema Kloštar Ivaniću, odmarajući po nekoliko minuta, svakih par kilometara. Na završim usponima, ulažem maksimalan napor kako bi olovne noge odgovorio od uzmicanja, kojem su počele pribjegavati. Na kraju ipak bez guranja prolazim i zadnje hupsere i po ravnoj dugoj cesti ulazim u Ivanić-Grad oko pet sati, kad se već spustio mrak.
Kad dođem doma, siđem s bicikla i stanem na klimave noge, imam osjećaj kao da nisu moje. To me kažnjavaju zbog napora koji sam im priuštio. Ipak nakon tuširanja i obilne večere, vraćam mi se snaga i polet, pa ovim pisanjem, razgledavanjem i sortiranjem fotki, koje su u nastavku, zaključujem jednu vrlo dobru i ugodnu zimsku vožnju.
Malo statistike na kraju.
Ukupna udaljenost: 90.427 km
Vrijeme vožnje: 4:47 h
Prosječna brzina: 18,7 km/h
Max brzina: 46,5 km/h
Broj naseljenih mjesta na ruti: 21
To su redom: Ivanić-Grad, Kloštar Ivanić, Predavec, Bešlinec, Stara Marča, Mostari, Donji Marinkovac, Gornji Marinkovac, Zvekovac, Brezje, Dubrava Vrbovečka, Žukovec, Fuka, Cugovec, Lubena, Tučenik Buzadovac, Poljana Križevačka, Cubinec, Križevci.
Post je objavljen 27.12.2017. u 19:42 sati.