Ovo vrijeme definitivno je vrijeme kada se, htjeli ili ne htjeli, više nesvjesno, nego svjesno, ljudi grupiraju. Zvuči paradoksalno, ali umjesto da se ujedinjavamo, spajamo u jedno Jedino Jest, jer dio smo Jednoga i svi rasuti djelići trebali bi se sjediniti potaknuti zovom iznutra svetim zovom jedinstvenosti koja je temelj nekog budućeg vremena sklada i mira.
Zašto se još uvijek grupiramo?
Skeptik bi rekao, pustimo sf i new age gluposti, grupiranja je oduvijek bilo, to nije nikakva posebna pojava, ali nalazimo se u vremenu kada nas transformacija cjelokupnog duševnog i mentalnog sklopa zahvaća, vjerovali mi u to ili ne, događaju se promjene, itekako vidljive promjene u svijetu pa tako i u nama.
Svi smo došli ovdje upravo sa razlogom, velikim i bitnim razlogom: prvo da se opredijelimo, hoćemo li služiti sebi ili ćemo služiti drugima, jer ne možemo oboje u isto vrijeme.
Većina duša mora napraviti odabir i to je jedan od njenih ciljeva u ovoj reinkarnaciji, jedan stari svijet nestaje, u velikim bolovima i rađa se novi, sve više je beznađa, suludih akata mržnje i osvete, svega što već na prvi pogled pokazuje opredijeljenost nekih duša ka sebi, da vidimo druge i služimo drugima, svega ovoga što se događa, ne bi bilo..
Postoje još uvijek i neopredjeljene duše koje se kolebaju, da li će prijeći na stranu jednih ili drugih, oni opredjeljeni sebi, vide slabost neopredjeljenih i vuku ih k sebi koristeći ih za svoje ciljeve i jačanje svoga ega, koriste ih kao svoje sredstvo za manipulaciju, a da neopredjeljeni to i ne osjete. Neki se probude i shvate da su na krivoj strani i konačno se okreću služenju drugima, a oni opredjeljeni drugima su obično u tišini i manjini, uživaju u mirnom talasanju vlastite spoznaje, da ne trebaju privlačiti nikoga, jer je njihov zadatak da skromno i neupadljivo uskaču i pomažu onima koji to zatraže.
Oni koji su opredjeljeni za služenje sebi, uglavnom su glasni, vole kontrolirati i upadati nepozvani na vrata doma onih koji su uglavnom šutljivi i bježe od kontroliranja drugih, zato često govore da im je mir dosadan, slatkorječiv, da treba uvijek neke akcije da se voda uzbiba i da se nešto događa, a kad bi preusmjerili svoje energije na duše koje itekako trebaju u pojedinim trenucima pomoć bilo koje vrste, svijet bi već bio u četvrtoj dimenziji, u koju smo napola već uronjeni.
Nekad nas prati osjećaj da nismo ni ovdje, ni tamo, nekad i oni opredjeljeni za druge budu privučeni naizgled snagom onih koji služe sebi, ali ta snaga ne dolazi od vlastite energije pojedinaca, nego energije svih zajedničkih čestica, skupljene pod kapom jednog vođe koji koordinira postupke drugih, često vrlo sofisticirano i čak neprepoznatljivo.
Sve je to odraz transformacije, formacije koje se događaju, nažalost, neminovne su, da bi se donijela konačna odluka prije novog rođenja u novom svijetu koji je skoro već pred našim pragom.