Marketing
101 PAŽANIN - 19. NAGY JOSIP – (Pag, 10. veljače 1884. – Zagreb, 28. siječanja 1981.)
Uvjeren sam da mali broj Pažana zna da je Nagy Josip jedan od vodećih hrvatskih filologa i povjesničara, rođen u Gradu Pagu.
Njegov otac Karlo, obnašao je dužnost suca Austrijskog suda u Pagu, i to je bio povod kojim je obitelj Nagy obitavala na Pagu.
Pučku školu je kao i svi Pažani, pohađao u svom rodnom gradu. Gimnaziju pohađa u Zadru, nastavlja u Splitu gdje je 1902. i maturirao. Slavistiku i povijest studira u Grazu i Beču, ondje je 1906. doktoriraro tezom F.M. Appendiniju.
1907. zapošljava se u Dalmatinskom namjesništvu u Zadru. Od te iste godine do 1918. službuje u austrijskom Ministarstvu financija kao arhivar, ispit za službu arhivara položio je 1909. u Beču. 1910. godine u Beču je položio i ispit iz ruskog jezika u školi za istočne jezike.
1911. oženio se za Amelie Friedl sa kojom odlazi u Pariz usavršavajući Écol des Chartes (škola čartera) i École libredes sciences polituques (slobodna škola političkih znanosti).
Koncem Prvog svjetskog rata, od 1.prosinca 1918. do 8.ožujka 1919. tajnik je Konzularne agenture Kraljevine SHS u Beču. Kratko vrijeme nakon spomenute službe, bio je u zvanju arhivara Kraljevskog Državnog arhiva u Zagrebu.
Kao vodeći stručnjak po pitanju arhivske nauke, bio je predstavnik Vlade Kraljevine SHS u pregovorima s Austrijom 1921-1922. u izradi "Rimske konvencije o arhivima", a godine 1923. i pri izradi i potpisivanju arhivskih sporazuma između Vlade Kraljevine SHS i Austrijske Savezne vlade.
Bavio se je i pomoćnim povijesnim znanostima, posebice paleografijom i diplomatikom a svoje znanstvene radove objavljivao je u mnogim novinama i časopisima.
Važnija djela su mu: "Nacrt latinske paleografije (1925)" (jedan primjerak knjige nalazi se u mojem posjedu), "Monumenta diplomatica: isprave iz doba hrvatske narodne dinastije (1925)", "Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika (1931)", "sveti Krševan, njegova crkva i samostan u Zadru (1932)" i "Josip Bersa (1933)".
Svom rodnom Gradu preveo je: "Darovnicu Paške općine samostana sv.Petra na Iloviku samostanu sv. Mihovila na Susku", kojeg možemo pronaći u Diplomatičkom zborniku Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv.I, Zagreb 1967, str. 125-125, kojeg je pripremio Luka Vukušić, arhivist HDA.
† Anno ab incarnatione domini nostri Iesu Christi millesimo LXXI, indictione nona, tempore Cresimiri, Dalmatinorum ac Chroatorum regis, et Dragi Arbensis episcopi. Nos denique Kesensis communitas, quia deo et monasterio sancti Michaelis de Sansigo in primordio edificationis ipsius monasterii occulte et aperte offendimus et quia deus sua misericordia nos per reuelationem sancti Nycholai uisitauit, quod strages, qua deprimimur, ob it (!) super nos deuenisset comuni et consilio pro emendatione mali facti, quod fecimus, donamus nostrum monasterium sancti Petri de Neumis insullis (!) monasterio Sansicano cum suis utrisque insullis Neumis et earum pertinentiis et cum X libris ecclesie et tribus aratris bouum et duabus campanis et CCVI ouibus et XVIII iumentis ac quinquaginta vachis. Pristinum uero rogamus dari Maculino, Arbensi comiti, qui noster est. Que omnia volumus, ut dictum monasterium sancti Michaelis excepto nominato pristino habeat et iure hereditario in perpetuum possideat salua tamen iustitia Arbensis episcopatus. Ego Macolinus, Arbensis et Kisanus comes, testor et me subscribi iussi. Ego Otma (?) dono et subuolo (!) et subscribere me rogo. Ego Dobrogost hanc donationem esse volo. Ego Petric dono et volo. Ego Duimus ualastelin dono et volo. Ego Stanimir dono et uolo. Ego Burdinus dono et uolo. Ego Prelug dono et volo. Ego Subdimir dono et volo. Ego Paulus dono et volo. Ego Culiamir dono et volo. Ego Rubo.. dono et volo. Ego Bostian dono et volo. Ego Stoian dono et volo. Ego Gestima dono et volo. Ego Priuonego dono et volo. Ego Grubice dono et volo. Et omnes quotquot sumus hanc donationem volumus esse in perpetuum valituram. † Et ego Dragus, Arbensis episcopus, notate (?) interfui donationi et saluo iure nostre sedis assentio et hoc priuilegium fieri iubeo, in cuius diocesi donantes donata sunt. Ego Martinus diaconus examinator manum misi. Ego Martinuscius de Slovigna examinator iussu domini comitis Marci Michaelis et eius curie examinavi. Ego Camboninus de Rodanis de Cremona, Arbensis notarius, de mandato domini Marci Michaelis, comitis Arbensis, et curie Arbensis hoc exemplum exemplavi de quodam instrumento exempli confecti per manum Lanfranci, olim Arbensis notarii, sub anno domini MCCLXXXXI, indictione tercia, niladens vel minuens, quod sententiam mutet, complevi, roboravi et consueto signo signavi.
Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1071, devete indikcije, u vrijeme Krešimira, kralja Hrvatske i Dalmacije, i rapskog biskupa Drage. Mi, dakako, paška općina, jer smo Boga i samostan svetog Mihaela na Susku u počecima gradnje samog samostana tajno i javno povrijedili i jer nas je Bog svojom milosrdnošću preko otkrivanja svetog Nikole posjetio, budući da je teškoća kojom smo pritisnuti, na nas došla zbog toga, zajedničkom namjerom da ispravimo zločin koji smo učinili, darujemo naš samostan svetog Petra na otocima Ilovika samostanu na Susku s oba otoka Ilovika i onime što im pripada, i s deset knjiga crkve, tri volovska pluga, dva zvona, 206 ovaca, 18 kobila i 50 krava. A pristin molimo da se daje Maćulinu, rapskom knezu koji je naš. Želimo da rečeni samostan svetog Mihaela sve to, izuzev spomenutog pristina, ima, i da po nasljednom pravu zauvijek posjeduje, uz ipak sačuvano pravo rapske biskupije. Ja, Maćolin, rapski i paški knez, svjedočim i zapovijedio sam da me se potpiše. Ja, Otma (?) darujem i slažem se, te molim da me se potpiše. Ja, Dobrogost, želim da se ostvari ovo darovanje. Ja, Petrić, darujem i želim. Ja, valastelin Dujam, darujem i želim. Ja, Stanimir, darujem i želim. Ja, Burdin, darujem i želim. Ja, Prelug, darujem i želim. Ja, Subdimir, darujem i želim. Ja, Pavao, darujem i želim. Ja, Kuliamir, darujem i želim. Ja, Rubo (…), darujem i želim. Ja, Bostian, darujem i želim. Ja, Stoian, darujem i želim. Ja, Gestima, darujem i želim. Ja, Privonego, darujem i želim. Ja, Grubice, darujem i želim. I svi, koliko nas ima, želimo da ovo darovanje vrijedi zauvijek. † I ja, Drago, rapski biskup, u čijoj biskupiji je ovo darovano, bio sam prisutan spomenutom darovanju i, sačuvavši pravo naše stolice, odobravam i zapovijedam da se ova povlastica ostvari. Ja, Martin, đakon i ispitivač, sam potpisao. Ja, Martinuscije de Slovigna, ispitivač, ispitao sam po zapovijedi gospodina kneza Marka Michaelisa i njegova dvora. Ja, Ćambonin de Rodanis de Cremona, rapski notar, po nalogu gospodina Marka Michaelisa, rapskog kneza, i rapskog dvora ispitao sam ovaj ovjereni notarski prijepis po nekoj notarskoj ispravi prijepisa dovršenog rukom Lanfranka, nekoć rapskog notara, godine 1291, treće indikcije, ne dodajući i ne oduzimajući ništa što bi mijenjalo smisao, dopunio sam, učvrstio i označio uobičajenim znakom.
Josip Nagy dobio je 1980. godine nagradu za životno djelo.
Preminuo je 28. siječnja 1981. u Zagrebu, gdje je i sahranjen.
Post je objavljen 27.12.2017. u 16:40 sati.