Skupnik Simo Häyhä – 'Bijela smrt'
Simo Häyhä rođen je, 17. prosinca 1905., u mjestu Rautjärviju blizu današnje granice Finske i Rusije. Tijekom 'Zimskog rata' (1939. – 1940.) između Rusije (SSSR) i Finske skupnik (fin. Alikersantti) Simo Häyhä bio je snajperist naoružan puškom finske inačice Mosin-Nagant M 28-30 s kojom je službeno upisao 505 pogodaka.
Tim preciznim snajperskim pogodcima treba pribrojiti i 200 službenih pogodaka iz kratke strojnice (mašinke) tip Suomi KP – 31. Međutim, neslužbeni podaci kazuju da je Simo Häyhä zabilježio čak 542 pogotka, odnosno da je broj njegovih pogodaka veći od 800.
Bilo kako da bilo, Simo Häyhä sve svoje pogotke upisao je u samo 100 dana rata koje je proveo vani na terenu u surovom zimskom okružju i temperaturama koje su padale i do – 40 stupnjeva celzijevih. Kad su Rusi shvatili da trpe gubitke od samo jednog snajperiste nadjenuli su mu nadimak 'Bijela smrt' i krenuli u obračun s njim.
Najprije su poslali svog snajperistu koji je u srazu sa Simo Häyhä izvukao kraći kraj. Potom su poslali nekoliko snajperskih timova koji se nikada nisu vratili. Položaje Simo Häyhä zasipali su topništvom i na kraju poslali cijelu specijalnu bojnu za lov na snajperiste.
Bojna je pretrpjela izuzetno velike gubitke prije nego su uspjeli Simo Häyhä postaviti zasjedu, 6. ožujka 1940., u kojoj mu je ruski metak jednostavno otkinuo pola čeljusti. Rusi su bili uvjereni da je mrtav, ali kasnije Simo Häyhä pronašli su finski vojnici i odnijeli ga u bolnicu gdje se on 13. ožujka 1940. (na dan zaključenja mira između Finske i Rusije) osvijestio i na kraju oporavio od teške ozljede.
Simo Häyhä je poznat po tomu što je koristio snajpersku taktiku koju je naučio tijekom lova na divlje životinje. Ispred puške uvijek bi utabao snijeg kako ne bi bilo kod trzaja raspršivanja snijega. U ustima je uvijek držao snijeg kako topla para daha ne bi otkrivala njegov položaj. Nikada nije koristio optički ciljnik ( na tako niskim temperaturama optika se zna zamagliti, ali i kod najmanjeg sunca zna bljesnuti).
Simo Häyhä najbrže je napredovao u činu od skupnika (fin. Alikersantti) do poručnika (fin. Luutnantti) u cijeloj povijesti Finske vojske. Umro je u veteranskoj bolnici 1. travnja 2002. Nakon rata vratio se svom hobiju – lovu na divlje životinje i uzgoju lovačkih pasa.
Post je objavljen 26.12.2017. u 09:56 sati.