Ovako se već da. Nakon limunade i kolača koji ne fotkam jer ga uvijek konzumiram u polumraku, u kojem ga fotić ne prepoznaje, šetnja s gospodinom psom bez prijetnji buke petardi, jučer je inače gospođa iz susjedne zgrade zvala policiju, njena kujica se uopće ne da vani, drugi susjed je već jednom mulcu zavrnuo ruku i oborio ga, veselo je. Nakon uspješne i ugodne šetnje nešto sam guglao i ustvrdio da je i kod nas preveden berlinski dnevnik iz 1945. Marte Hillers, te sam tome prilagodio svoje planove i odšetao u grad do biblioteke, pronašao knjigu i već stigao do ulaska Rusa u grad i prva dva silovanja autorice. U gradu je bio parkiran i kamion s južnohrvatskim registracijama, opskrbio sam se i s limunom i time zaokružio moje praznično sveto trojstvo, uz suhu šunku iz Lidla i pijaču iz Metroa. Sad izlazimo dalje, vani je sunce, a i moramo iskoristiti Konzumovih 12 posto, meni još treba Radenska. Na povratku me sačekala i poruka s pohvalama par instagram fotki, lijepo, idemo dalje.