Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zlatne-zbice

Marketing

Književni kalendar 2017.

U nastavku je mali, osobni, čitateljski, književni rezime godine na izmaku. Ideja se rodila danas kad mi je simpatična mlada knjižničarka, prilikom plaćanja godišnje članarine, uručila pin koji omogućuje uvid u arhivu posuđenih knjiga. Neki naslovi nisu uvršteni zbog unaprijed zadanog kalendarskog koncepta, dok su neki izostavljeni jer su opširnije pojedinačno obrađeni u prethodnim postovima.


1. Početak godine omogućio je književnu plovidbu Savom i Dunavom u režiji Bekima Sejranovića. „Tvoj sin Huckleberry Finn“ roman je o obitelji, prijateljstvu, putovanju, traganjima, egzilu i brojnim drugim univerzalnim ljudskim temama. Najveću naklonost i divljenje Sejranović u toj knjizi iskazuje rijeci, ploveći i pišući o njoj. Pridobio me svojim iskrenim i neproračunatim osobnim pričama u kojima se maksimalno otvara i ne štedi. Dok tako plovi mutnim vodama s prijateljima u brodici kojoj je nadjenuo ime „Savska Buba“, prikuplja intenzivne doživljaje, upoznaje ljude, zaljubljuje se i od života krade onoliko koliko je u stanju podnijeti. Nakon njegove knjige na Savu, kojoj se svojim vožnjama i sam rado vraćam, gledam ponešto drugačijim očima. Pomogao mi je u njoj otkriti dodatnu privlačnost i ljepotu.

2. Najkraći mjesec donio je neveliku knjižicu mlade njemačke znanstvenice Giulie Enders, simpatičnog naziva „Crijeva sa šarmom.“ U njoj Enders ispisuje znanje o našem probavnom sustavu. Iznosi mnoštvo zanimljivih i fascinantnih podataka o pomalo zapostavljenom, ali važnom djelu našeg tijela. Uz simpatične ilustracije pojašnjava tako između ostalog kako je, po broju i opsegu živčanih završetaka i neuronskih veza, u crijevima sadržan još jedan cijeli mozak, metrima rasprostranjen. Čitatelja vodi u začudni svijet uglavnom dobrih i korisnih bakterija nastanjenih u crijevima, koje se broje u milijardama. Svojim stručnim, ali prosječnom čitatelju prilagođenim, opisivanjem naše probave postigla je da taj koloplet smješten u utrobi ponešto bolje shvaćam i barem se malo divim tom raznolikom i fino uređenom i podešenom svijetu u nama.

3. Da je kraj zime i rano proljeće ne misli proslavljeni legendarni šahist Gari Kasparov u knjizi „Zima dolazi“ u kojoj opisuje prilike u postsovjetskoj Rusiji. Kasparov opširno i potanko prezentira ruski i globalni „politički šah.“ Opisuje tako kaotične devedesete godine i Jeljcinovu eru u kojoj su ostatci sovjetskog imperija postali pozornica za korumpirane političare i sve moćnije oligarhe. Kontrapod tom kaosu, godine su Putinove Rusije u kojima zemlja vraća političku i financijsku stabilnost i važan geopolitički status i moć. Nusprodukt je ogromna devalvacija ljudskih i demokratskih sloboda u režiji državnih struktura, kojima upravlja samo jedan vrlo moćan čovjek, čije ime autor gotovo opsesivno ponavlja i koje ga, prema njegovim riječima, i u američkom egzilu kojem je zbog toga pribjegao, neprestano proganja.

4. Zeleni mjesec na bijelim stranicama donosi plavetnilo u knjizi Zorana Ferića „Na osami blizu mora.“ Priča je to o galebarenju, specifičnom umijeću i sposobnosti primorskih mladića da u ljetnim mjesecima gotovo svakodnevno zavode turistkinje i spavaju s njima. Djevojke koje pri tom bivaju zavedene svjesno pristaju na tu igru i unaprijed, osim sunčanja i kupanja, od odmora na moru traže i očekuju više. Ferić ne glorificira niti banalizira taj fenomen. Umjesto toga ispisuje ljudske priče koje otkrivaju psihološku, sociološku i intimnu pozadinu svakog lika iz knjige. Približava ih tako čitatelju, koji onda bolje razumije tu brojne avanture, koje nisu uvijek samo to. Reperkusije koje proizađu iz tih ljetnih večeri, različite su i na protagoniste djeluju jednako tako. Dijapazon posljedica kreće se od teških psiholoških drama do romantičnih, sretnih doživotnih završetaka.

5. Duži dani i više sunca omogućili su „čitateljski uspon“ na Himalaju. Naš proslavljeni alpinist, snimatelj i još puno toga Stipe Božić u svojoj knjizi „K2 Trijumf i tragedija“ priča uzbudljivu priču o slovenskoj ekspediciji, kojoj se priključio pri usponu na K2, vrlo opasan i zahtjevan vrh, viši od 8000 metara. Božić predano i stručno prenosi veliko iskustvo i strast za penjanjem, kojemu mnogi alpinisti teško odolijevaju. Najviša planina svijeta veliki je izazov, nudi neslućene vidike, ali i krije brojne opasnosti. Dokaz tome je i činjenica, da je jedan član ekspedicije, unatoč silnom trudu ostalih, zauvijek ostao na njoj. Božić mu ovom knjigom na neki način odaje počast, a čitatelju nudi uzbudljivu i dojmljivu reportažu s krova svijeta.

6. Početak ljeta u znaku je „Pokoravanja“ francuskog pisca MIchaela Huellbecqa. Pomalo kontroverzni Huellbecq u ovoj knjizi ostaje vjeran sebi i propituje i diskretno provocira, ponajprije francusku, ali i europsku javnost, progovarajući o temi, koja postaje sve više aktualna. Knjiga je njegova fiktivna projekcija francuskog društva u 2020. Godini. Na izborima pobjeđuje stranka „Islamsko bratstvo.“ Zajedno sa socijalistima formira vladu i daje premijera. Između ostalih pripada joj i resor obrazovanja, koji se tiče glavnog lika, sveučilišnog profesora. On je pripadnik pomalo ksenofobne manjine koja na strance ne gleda blagonaklono. Nova vlast na mala vrata nudi beneficije svima koji pređu na islam, što čak i čangrizavog starog profesora dovodi u iskušenje. Autor se poigrava tabu temama francuskog društva, koje sudeći po sadržaju vijesti koje gledamo, postaju sve aktualnije.

7. Vrući dani vremenski su okvir za jednu posebnu knjigu. Autor je mladi bosansko-hercegovački pisac Damir Ovčina, a naslov neobičan, ali logičan „Kad sam bio hodža.“ To je priča o ratnom Sarajevu, odnosno Grbavici, djelu grada pod okupacijom srpskih snaga i JNA. Glavni lik se igrom slučaja zatekne na tom krvavom poprištu i član je radnog voda, čiji je posao sahranjivanje mrtvih civila. Nakon što nekoliko puta, po sjećanju, izmoli muslimansku molitvu prilikom sahrane nesretnih ljudi, dobije nadimak Hodža, ali on mu u svijetu neprestane životne opasnosti, donese samo dodatne probleme. Ovčina paralelno s opisom teške ratne zbilje plete i priču o ljudskoj dobroti i ljubavi dvoje mladih ljudi. Specifičnim stilom, s puno kratkih rečenica, često bez glagola, donosi osobni dnevnik opsade, koji nije lagano štivo, ali je vrijedno svjedočanstvo i upečatljivo književno iskustvo.

8. Ostatak ljeta pozornica je za vrsno pisano glazbeno iskustvo sadržano u knjizi „Pogled na jazz.“ Autor tog muzičkog putovanja moj je dobar prijatelj Dinko Husadžić Sansky. On u maniri odličnog poznavatelja jazza i strastvenog uživatelja tog zvuka „sklada“ opsežan osobni pregled svjetske i hrvatske jazz scene. Zaneseno i predano analizira svjetski poznate izvođače, kao i predstavnike tog žanra, koji snimaju i nastupaju u našoj zemlji. U knjizi je osvrt i na mnoštvo koncerata u kojima je imao priliku uživati. Dinko piše vrlo dobro, osobito kad tematizira glazbu u kojoj neizmjerno uživa, i koja dobrano opisuje njegov svestrani, kreativni i zaigrani umjetnički karakter.

9. Ulazak u posljednji godišnji čitateljski kvartal omogućio je splitski novinar, filmski kritičar i pisac Jurica Pavičić, svojom knjigom „Žena s drugog kata.“ To je miks krimića i nekovrsne psihološke drame u čijem je središtu mlada žena koja od obične djevojke, kćeri, prijateljice, jedne od nas, postaje ubojica, tako što svekrvi s kojom živi u hranu stavlja otrov i tako je šalje u smrt. Okolnosti u kojima nastaje ta odluka Pavičić potanko opisuje, kao i posljedice koje uslijede nakon nje. Autor između ostalog oblikuje priču i kroz opise hrane, koju glavna protagonistica priprema, prvo u kući, potom u zatvoru i na kraju u ljetnom restoranu na malom otoku. Iako je za planirano ubojstvo teško naći olakotne okolnosti, način pripovjedanja i potenciranje onih dobrih pozitivnih vrijednosti, koje svako posjeduje, navede čitatelja da ipak s tom djevojkom na neki način suosjeća i da donekle razumije motive njenog zločina.

10. Mjesec u kojem krajolik poprima zagasite zlatne nijanse, ponudio je iskustvo hodanja, odnosno hodočašća, pretočenog u knjigu „Camino de Santiago“ splitskog poduzetnika Ivana Kapetanovića. U bogato ilustriranoj i lijepo napisanoj knjizi Kapetanović vodi čitatelja od rodne Lećevice u Dalmaciji do Santiaga de Compostele u Španjolskoj i katedrale svetog Jakova, cilja hodočašća. Tijekom osamdeset dana ispunjenih golemim tjelesnim naporom, ali i bogatim nadahnjujućim krajolicma, autor proživljava iznimno duhovno i religiozno iskustvo. Prenosi ga čitatelju odmjereno i koncizno, pa knjiga mami čitatelja da i sam krene na neko slično putovanje i tako stvori svoju vlastitu priču.

11. Skori dolazak zime koreografija je za epistolarni roman „Otpusno pismo“ dvoje autora, Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Glavna junakinja pokušava okupiti kolege iz razreda povodom tridesete godišnjice mature, nadajući se kako će pri tom nakon dugo vremena sresti mladenačku ljubav. Između dvaju protagonista odvija se prepiska koja počinje kao romantična ljubavna priča, ali kako radnja odmiče pretvara se u tjeskoban psihološki triler pun obrata. Autorski dvojac daje snažan osobni pečat ovoj priči i fantastično psihološki karakterizira likove. Kompletna naracija odvija se kroz čitanje elektroničke pošte koju likovi razmjenjuju. Takav koncept svrstava knjigu u red originalnih i hvale vrijednih književnih uradaka.

12. Kraj godine ponudio je književno putovanje u daleki Japan kroz zanimljive retke poznatog romanopisca Harukija Murakamija u knjizi „Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća.“ Opsežna je to saga o petoro prijatelja, koji su u mladosti nerazdvojni, ali ih splet okolnosti i veliki nesporazum razdvoji dugo vremena. Glavni lik pokušava nakon šesnaest godina spojiti niti pokidanih veza prijateljstava, slažući pri tom i fragmente svojeg složenog osobnog identiteta. Kroz knjigu se propliće motiv japanskih željeznica, odnosno kolodvora, koje Tazaki projektira. To romanu daje dodatnu uvjerljivost i posebnost. Murakami je etablirani romanopisac i brojnoj svjetskoj čitateljskoj publici približava zemlju izlazećeg sunca i njezine stanovnike kroz svoje knjige na vrlo dojmljiv način.


Post je objavljen 22.12.2017. u 23:35 sati.