nakon niza nekih događaja koji su na obavijali u crno i bacali u rupe bez dna, samo jedan poziv da sudjelujemo u djetetovom vrtiću kao odraz suradnje roditelja i odgajatelja bio je dan koji mi je uljepšao čitav ovaj mjesec.
naime, Franove odgajateljice zamolile su nas da im održimo aktivnost s instrumentima i uz glazbenu pratnju pjevamo s njima nekoliko prigodnih blagdanskih pjesama.
predložile su " Blistaj, blistaj zvijezdo mala ", jer je to himna njihove grupe, " Djetešce nam se rodilo " i " Zvončiće ", a mi smo još dodali: " Sunašce tone ", za što su nas tražile i note, jer im se jako svidjela, " Tihu noć " i za rasplesani kraj " Sretan Božić svakome " koju je teta zamolila da Franov tata svira na električnoj gitari, koja ih se, naravno, najviše dojmila.
prvo smo im sve instrumente pokazali, objasnili kako funkcioniraju, od čega se sastoje, koji dijelovi čemu služe i slično.
kad je Č uključio električnu gitaru i pokazao im različite efekte zaista su ostali pod dojmom.
bojala sam se kako bu Fran reagiral u toj nesvakidašnjoj situaciji, pa sam čitav tjedan razgovarala s njim o tome i objašnjavala mu kako i zašto će se sve odvijati.
vježbali smo doma svi skup, skidali pjesme, što nam je odvuklo misli od nekih drugačijih problema kojima smo primorani baviti se. taj petak ujutro svo troje bili smo uzbuđeni i pod nekom čudnom, ali pozitivnom tremom.
Fran je uzeo svoju malu gitaru, a kako je teta svima rekla da se " moraju " i svečano obući, jer imaju koncert, njega sam jedva nagovorila da si stavi bijeli prsluk, jer košulje ne podnosi. samo je za svadbu od moje sestre želio staviti kravatu na košulju, jer ta ljubav prema njoj je neupitna za njega.
tak je onda s tom gitaricom ponosno hodal oko nas i pravil se važan, al kad ga je teta zamolila da pusti i drugoj djeci neka uzmu njegovu gitaru koja je kružila od ruke do ruke, iako mu nije bilo baš pravo, pristal je bez riječi i cendranja ( čega sam se najviše plašila ). djeca su bila mirna i slušala u tišini, što mi je jako olakšalo provesti čitavu aktivnost baš onak kak sam si zamislila.
pjevali su s nama pjesmice koje su im poznate, a na kraju su se svi digli i plesali.
za kraj smo još svi zajedno zapjevali: " Kad si sretan ", pa me Fran pital:
" mama, smijem se ja sad ići igrati? "
otišli smo ispunjeni nekim sasvim novim osjećajima pod čijim dojmom sam još uvijek.
u nedjelju smo imali nastup na " Adventu u Zagrebu " na velkoj pozornici na Trgu. došla je moja sestra koja je za vrijeme nastupa čuvala Frana, pa smo poslije ostali malo šetati po gradu, vozili smo se u vlakiću, otišli pogledati maketu vlakova koja je impresivna i gdje je Fran vozio i sam vlak pomoću tableta.
kad nas je čovjek pital kako nam se sviđa maketa, fran mu je odgovoril:
" ej! puno ti fala, bilo je jako super! ".
tolko je bil pod dojmom da me u petak cijelu večer ispitival:
" mama, jel danas sutra? "
tetičin novi muž napravil mu je pizzu, njegovo omiljeno jelo koju mu je sam pomagal valjati i sam si je stavljal gore ono kaj voli,
pa je na putu do doma u tramvaju zaspal s balonom u ruci.
takvi dani dođu mi sada kao terapija.
Post je objavljen 21.12.2017. u 09:05 sati.