nisam ni znao koliko sam umoran
hoće taj umor, uvuče se negdje duboko u kosti, nateče zglobove na prstima, navuče koprenu na oči
ponekad mi se čini da to i nije umor nego strah, strah od nečega, letenja, neumitnog kraja, slijedećeg koraka, neuspjeha, možda je jedan od tih, a možda su se oni u nekim njihovim orgijama, parili, razmnožavali, ili već što ti strahovi rade kad orgijaju
nekad pomislim da bi volio da sam barem malo manje nenormalan, ne glup, nego baš nenormalan, jer nekad je dobro biti glup, negdje imam potvrdu da nisam glup, na nekom onom testiranju za glupost sam osvojio sto četrdeset sedam ili možda sto pedeset sedam bodova, kad nađem potvrdu tamo gdje sam je stavio reći ću vam točno
rekli su da je to dosta, tih bodova i da čovjek s toliko bodova ne može bit glup, samo nenormalan
svak ima neki talent, ja mislim da je to u stvari naslijeđe iz nekih prijašnjih života, tako recimo netko tko je bio timaritelj slavuja na dvoru nekog kineskog cara, zasigurno lijepo pjeva
ja sam zasigurno u nekom prijašnjem životu radio na nekom sustavu odvodnje, možda sam u starom babilonu bio glavni za kanalizaciju, mislim logično je da sam bio glavni, kad već imam potvrdu da nisam glup
moj talent je naime da nepogrešivo prepoznajem govna, koliko god da se neko činio prefinjenim i posebnim, i trudio se izgledati kao, kako se to u Podlugovima kaže, fino zapakirana bombona, ja ga na prvi pogled raskrinkavam i kažem mu da je govno
zbog toga sam često u sukobu s ljudima koji nemaju potvrdu da nisu glupi kao ja, oni naime vole gajiti iluziju da fino upakirano govno može postati bombona, pa su ljuti ponekad na mene jer kažem vidi fino zapakiranog govna, a ne vidi fino zapakirane bombone, kako se to kaže u Podlugovima
čini mi se kao da sam se odmorio, zglobovi na prstima su mi doduše još uvijek nateknuti mislim da tu više nema pomoći, ali kao da se umor povukao negdje pred nekom jačom silom
preostaje mi samo da pobijedim strah, i da se probudim, jer ako čovjek na snijegu predugo spava, može mu se dogodit da se ne probudi nikada
ljudi naposlijetku shvate, da ma koliko fino bilo zapakirano govno, nikada neće postati kako se u Podlugovima kaže, fina bombona, onda opet budu ljuti na mene jer ih valjda podsjećam na loš rezultat na onon testiranju za ne bit glup
inače ja znam gdje su ti Podlugovi, bio sam tamo na toj stanici, da bi došao do Podlugova moraš proć kroz Semizovac, on zvuči dosta življe nego Podlugovi, ne tako rustikalno kao Ilijaš, više onako zajebantski
dok su ruke jos promrzle od puta
dugo stresale pahulje s kaputa
ti si prisla i od srca mi pruzila
casu crnog vina, Kristina, Kristina
Post je objavljen 19.12.2017. u 20:40 sati.