Kad bi se društvo vratilo na robno-robnu privredu, najbolje bi se vidjela sva vrijednost državne vlasti.
Plenković bi morao ponuditi robu, zauzvrat bi mogao tražiti neku drugu robu.
Možda bi kao pravi komunjara-orjunaš-četnik (titov pijonir) nudio 10 kg jabuka za jedan kilogram jabuka (umjesto dosadašnje niti jedne jabuke a zauzvrat uzima 6 kilograma jabuka). Toliko je nesposoban da bi tražio jabuke za jabuke (po nepovoljnom omjeru razmjene istovrsnih roba).
Vidjelo bi se bez novaca tko i koliko vrijedi.
Ovako, s novcima, ostaje zamagljeno kako bezvrijedna osoba vlada i ostvaruje priliv enormnih količina vrijednosti (iako to nije prirodno).
(Hrvatska nije pratila civilizacijske napretke i ne snalazi se u robno-novčanoj privredi, što varalice koriste za porobljavanje, prodaju i izdaju cijelog naroda. U robno robnoj privredi robovi bi mijenjali svoje proizvode i usluge s robovima i ne bi s vlašću imali nikakve veze, ili bi vlast bila ropska a robovi slobodan i suveren narod.)
2 000 000 (čitaj: dvamilijuna robovskih glasova za slobodu jednog naroda koji je u okovima zbog svoje nesloge.)