Dok tvoje halje svaki sebi grabi,
Slijepi i mrtvi. Gluhi. Ludi. Kljasti.
Činiš li čuda samo zato da bi
Njihova vjera u Te mogla rasti?
Među mnogim što ozdraviše, Rabbi,
Koliko ih je premazanih s masti?
No zar je bilo baš toliko slabih,
Koji su mogli tako nisko pasti?
Možda u Tebi opsjena se krije?
Provjere slijede svakom Tvome čudu:
Moglo je biti… Moglo je… I nije…
No svaka sumnja bila je zaludu:
Gdje čista ljubav prazno srce grije,
Tu vjera nikad ne podliježe sudu.
Post je objavljen 18.12.2017. u 21:40 sati.