Marketing
Dom
U vrijeme dvodnevne šetnje i grafita na putu,
našao mi se i ovaj, ali sam ga namjerno izostavila
ne znajući da će mi naknadno pasti
nova ideja u kojoj ću ga iskoristiti
kao i klupicu koja se,ni kriva ni dužna, našla u kompoziciji.
Srce mi se steglo kao prvoga dana
kada sam dobila informaciju o petnaestogodišnjaku,
o tom istom kojega sam upoznala par dana kasnije.
Dječak iz doma, institucije u koju ga je smjestila država
uslijed neadekvatnog života u obiteljskom domu.
Tužna životna priča mladog života koji nam se našao na putu.
Ni ovdje ne vjerujem u slučajnosti.
Za početak osmijeh, podrška, stisak ruke
...sve ono za što neki nemaju razumijevanja
jer on je „problematično dijete iz doma.“
On je samo dijete i zaslužuje šansu!
Vjerujem u šansu kao što ne vjerujem u slučajnosti.
Vidite li klupicu pored obiteljske kuće, doma?
Vidite li životnu situaciju kada takva djeca
nakon doma i punoljetnosti ostaju prepuštena sama sebi na ulici?
I previše je tih priča, u prolazu, medijima, događaju se nekom drugom.
I ne događaju se samo na obiteljske blagdane kada ih se sjetimo.
Post je objavljen 18.12.2017. u 21:13 sati.