Uopće mi više ne pada na pamet ikome pričati o sebi, s ikim se zbližavati, dozvoliti da se isuviše lako ili prebrzo ugravira u moju matičnu ploču.
Otkad se vraćam sebi, ponovno se produljuje lista onih s kojima ne pričam, a gotovo je nevjerojatno što sam sve i kome dopuštala, praštala, razumijela!
Nisu krivi oni, kriva sam ja!
Tko je sve i kojom brzinom htio postati moj frend, pa se onda ljutio kada bih objasnila da za prijateljstvo treba vremena..Pa onda ipak i protivno svojoj volji, udovoljila tuđoj želji i poželjela vjerovati, pa se naravno, razočarala...
Sve mi je ljepše ovako, usamljenički ili s vrlo pomno odabranim ljudima..ali zaključak ostaje: korigirati se u zaljubljivanju u ljude! U otvaranju, zbližavanju i prisnosti.
Ionako se čini da sam vrlo sklona umišljanju srodnosti.
Umišljanju općenito!
Zavezat ću vam takvu zlatnu mašnu, kakvu niste ni sanjali da imate!
Uvjeriti ću vas da ste zapravo rođeni s njom.
***************************************
******************************
*******************
Vraćam se doma.
Tamo, na zidovima
još uvijek su moje sretne sjene.
U visokim potkrovljima, još odzvanja moj glas.
Pjevam ruske uspavanke, čuješ li?
U kulama grlice svijaju gnijezda.
Ružičast je još uvijek snijeg, kad sviće mi u očima. Snjegovit ružičnjak škripi ujutro kao da netko dolazi,
a samo su vrapci.
I oni blagdanski kolačići koje sam si nosila u zatvor,
u posjetu, nisu se još osušili.
Krckaju pod zubima, a sitan šećer pada po meni.
Ni lučice u zjenicama nisu prestale sjajiti,
pa čak i kada mi suton zimski grubo rastvori oči i hladnim glasom obznani da ga nema.
Nema ga više.
Vraćam se doma.
Tihi su praporci još živi, a u saonicama mog smijeha, upregnuti najsjajniji čilaši. Propinju se, vitki i spremni.
U mom je modrom prekrivaču još pregršt bajki koje si moram ispričati,
čujem šapat dragih ljudi koje ću upoznati
i gradove čije sam luke već gradila u snu.
Vraćam se, vraćam se doma.
Tu ću u vlastitom zagrljaju,
okititi stabalce svojim starim ukrasima.
Pripitomiti medvjediće u svojoj najcrnjoj šumi.
Na požutjela crtovlja zalijepiti note.
Pa kad nastane tišina od svega toga slavlja,
samo ću pticama dati da zoblju moju vedrinu i sjaj.
Post je objavljen 18.12.2017. u 16:07 sati.