Kad je zima
sve mi nedostaje,
pokrije me sva ta bjelina
usahlih maglenih snova
držeći me u jednoj hibernaciji
otkud me opet – nema,
a onda pred svitanje otvorim oči
i dočeka me pitanje,
hoću li se ikad moći
susresti sa novim danom
ili ću opet ići onom tamnom stranom
gdje nema tvog tijela
i znam, nisam to htjela,
ali pred jutro se uvijek tako osjetim
i kao da čudne ljude posjetim
ne zaboravljajući otvoriti oči
pitajući se, hoću li ikad moći
zaboraviti nas i naše davne noći?
napisano: 11.1.2016. u 18:36h iz 9. zbirke poezije “KAMEN NIJE SAM”
i 24.3.2017. u 19.45hizi 11. zbirke poezije “TAJNA BIJELIH SNOVA"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-8100-30-7 KAMEN NIJE SAM; ISBN 978-953-354-036-8 TAJNA BIJELH SNOVA. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.